piše: Milan Rajšić
Kollaboracija (lateinisch co- ‚sa‘, laborare ‚raditi‘), je suradnja i zajednički rad između osoba i organiziranih grupa. Posebno je poznata suradnja s neprijateljem u vrijeme rata ili u vrijeme okupacije.
Prije nekoliko dana, a kojeg li apsurda, samo dan poslije Međunarodnog dana ljudskih prava i sloboda, Dmitrij Kuleba, ministar vanjskih poslova Ukrajine, slavodobitno u prilogu za njemački ARD, saopćava vijest o novoj pobjedi nad kolaboraterima u svojoj zemlji.
Od početka travnja, (02.04.2022, 08:14 sati) kada je ova posvuda širom svijeta, omražena skupina ljudi, spomenuta od strane Svjetskog politicara godine 2022. i predsjednika Ukrajine, prošli su mjeseci i mjeseci, a da se nitko od europskih i svjetskih političara i novinara, nije zapitao o kome i o koliko kolaboratera se radi, te kako se s njima postupa.
Nikoga baš i ne zanima, jesu li te mizerije od ljudi, koji svoju domovinu olako prodaju za sitnu lovu, možda dobile kućni pritvor?
Ili su s kartom drugog razreda, otputovali vlakom kod rođaka i poznanika u provinciju?
Ili su možda, što je za očekivati i što bi trebalo biti normalno, do provođenja suđenja, smješteni u neki od zatvora?
Ili ih je možda progutao mrak, pogodio ih zalutali metak u leđa, pa su se našli u nekoj od plastičnih vreća, a onda postali neki od desetak i stotinu, najvjerojatnije ubijenih od strane agresora, pa kad rat završi svrstanih na listu nestalih?
O ljudskim pravima, osuđenima i pogubljenima, u Iranu, Rusiji, Kini, Venecueli, Siriji… znamo sve baš u komad. Jednako civila, kao i vojnika.
*****
Drevni primjer priziva savjesti nalazimo u antičkoj drami Antigona (5. stoljeće pr. Kr.), gdje Sofoklo prikazuje primjer mlade žene koja odbija poštovati svjetovni zakon koji joj zabranjuje da pokopa braću poginulu u pobuni protiv vlastitog kralja. Ona se izlaže najvećem riziku, jer osjeća da je božanski zakon koji joj nalaže da pokopa najbliže srodnike obvezuje jače od državnog zakona koji joj to brani.
A što je sa prizivom savjesti danas? Što je s čovjekovim pravom da ne ratuje?
Kako se u Ukrajini tretira neki Jehovin svjedok ili Adventista koji odbije uzeti oružje i otići u rat?
Kako se gleda na nekoga tko je Ukrajinac i pacifista?
O tome, kakve Scile i Haribde prolazi netko tko je Rus, a nije otišao u Rusiju, zbog neslaganja s Putinovom agresijom, a sad se još i sjetio da neće, pa neće ratovati, nikada i ni protiv koga, bolje je i ne razmišljati.
******
Crkve razne se potrošile u svrstavanju i prozivanju agresora.
Na sve strane se blagosilja oružje.
Film “Prizori iz crkvenog života”, već viđeni na našim prostorima prije tri desetljeća.
Nikoga, ni onda a ni danas, tko bi podsjetio ljude, vjerne i nevjerne, na Isusove riječi iz Mateja 22:39 “LJUBI BLIŽNJEG SVOGA KAO SAMOGA SEBE”
Ili možda: “A JA VAM KAŽEM, LJUBITE NEPRIJATELJE SVOJE”, kako to piše u Evandjelju po Mateju, 5. glava, 44. stih.
A da to nije možda štamparska greška? Ili možda greška u prevođenju?
Zasigurno je to neka zavjera protiv čovječanstva?
Jesus lehrte: „Liebe deinen Nächsten wie dich selbst.“ (Matthäus 22:39)
„Liebe deine Feinde.“ (Matthäus 5: 44-47)