piše: Slavica Jurčić
Moja želja je pokazati da Slavonija nije otputovala i nestala. Još smo živi i pridonosimo svojoj zajednici.
Lijep primjer u Brodskom Stupniku su gospođa Nada i njen suprug Ivan Zubić, umirovljenici koji svojim radom aktivno pridonose zajednici.
Proizvodnju počinju 2007. godine. Tradicija proizvodnje vina u ovoj obitelji još je iz vremena Ivičinog djeda koji se bavio radi vlastitih potreba.
Ivica je agronom po struci. Odlaskom u mirovinu odlučuje se za sadnju 30 komada kupina iz reznice samo za obiteljske potrebe,. Na kraju je razmnožio nasad na 200 komada sorte Thorn Free.
Od 2013. registrirani su kao ekološki proizvođači voćnih vina. Od voća imaju: kupine, višnje, crni i crveni ribizl, šljive i aronije, i sve to ekološko.
Berba počinje u 7. mjesecu, a završava krajem 8. Bere se svakih 5-6 dana.
Vina prave od kupina, višanja i probno od ribizla, a džemove od sveg ostalog voća kojeg uzgajaju.
U razgovoru s domaćinima pitam za male tajne ovog divnog voća. Oni se smiju, kažu, treba ga probati i svakodnevno koristiti.
Preporuča se za mlade osobe koje su iscrpljene od učenja, ispita, a i žene koje su anemične i u promjeni.
Kupina je bogata željezom, vitaminom C, bogata je mikroelementima i preporuča se uzimati kod kemoterapija i zračenja.
Kupina ima dobre odlike, ali je rijetka, jer je rasla po šikarama, brinama, uz puteve i većina je iskrčena.
Proizvođača kupinovog vina je malo, ali u Brodskom Stupniku ih ima.
Vino od višanja je prirodni diuretik, koristi se u medicinske svrhe, bogato je vitaminima i mineralima.
Moram napomenuti da obitelj Zubić surađuje sa Savjetodavnom službom, a Hrvatske šume vrše nadzor i edukaciju za ekološku proizvodnju.
Moji sugovornici Nada i Ivica su od mladih dana aktivni u svojoj zajednici, a i sada sudjeluju u društvenom životu svoga sela.
Mnogo godina sam ih susretala u našoj crkvi, a gospođa Nada je i humanitarno djelovala za vrijeme Domovinskog rata. Uključena je u zlatovezilje i organizaciju Berbe grožđa.
Njihovi proizvodi mogu se nabaviti na njihovom kućnom pragu, ali i na brojnim izložbama kao što su: Katarinski sajam, Đakovački jabučni dani te sajmovi u gradovima: Zagrebu, Bjelovaru ,Malom Lošinju, Novoj Gradišci…
Svi su proizvodi ispitani na institutu u Zagrebu i imaju potrebne dozvole.
Zadovoljstvo mojih domaćina je kada drugi kažu: „Najveća nagrada je kada mušterije naš rad pohvale.”
Povratne informacije su im jako bitne. I dok pričamo, u dvorište nam dolazi gospodin iz Italije i za suprugu kupuje dvije boce vina.
Pitam ih za planove. Smješkaju se zadovoljno, oni su na vrhuncu, druga mladost… Slika sve govori i srce je puno dojmova.
Dragi čitatelji, ovo je dokaz života u Slavoniji! Vrt pun aromatičnog bilja, voća i ljubavi dvoje vrijednih ljudi. Treba li nam više?
Čestitam ovim vrijednim ljudima i autorici teksta, ali ne bih se složila sa zaključkom: “Treba li nam više?” Treba nam više. Treba nam što više ovakvih ljudi koji svoju mirovinu dopunjuju radeći ono što vole. Treba nam mladost koja će ostati, gradeći svoju zemlju, a ne tražiti koricu kruha u tuđem svijetu.Jer
“…Grki su tamo zalogaji hljeba
gdje svoga nema i gdje brata nije…”
A dok mladi ne budu svoju budućnost vidjeli u Hrvatskoj, mi starije generacije možemo se polomiti radeći do besvijesti.