tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Već u vrijeme subotnjeg obreda Svete krizme, za trajanja pričesti čuo se novi glas kako, nešto glasnije, izgovara: –Tijelo Kristovo ...
Pa evo ponovno prije nego li otpoče nedjeljna misa u crkvi svetog Bonifacija na Mehringdammu, prođe kroz crkvi uz glasni pozdrav: –Hvaljen Isus i Marija!
Puk iz klupa odgovori uglas:- Uvijek hvaljen bio! I zažamori zadovoljno.
Tim pozdravom i počeo je misu fra Marko Hrgota, gost Berlina i gost -propovjednik. Simpatična pojava, zanimljiv, duhovit propovjednik, jednostavna, otvorena osoba. Pravo osvježenje.
–Ima jedna knjižica kod nas, naslov joj “Zgode i nezgode naših fratara”, pa u njoj između ostalog stoji i pričica o tom i tom koji je polagao ispit pa dobio pitanje o Puškinu. I tuc-muc, svašta po malo znao ali nikako odgovoriti na pitanje kako je Puškin umro. Prijatelj iza došaptava, kako to već obično i biva: -Poginuo u dvoboju, u dvoboju …A naš ti junak ispali: -Poginuo je u Doboju! To vam je grad u Bosni, veli fra Marko pojašnjavajući kako i mi često jedno čujemo a drugo govorimo, ili neprovjereno izgovaramo i prenosimo.
Baš je to zgodno propovjedao mladi svećenik. Rođen je u Sarajevu. Lijepo veli ono čega se brojni danas snebivaju: –Ja sam Sarajlija, Bosanac. Za kraj druženja s vjernicima ispriča još jednu anegdotu iz života kakva svećenika. –Prije nije bilo ozvučenja i mikrofona pa se propovjedalo iz sredine crkve s propovjedaonice i to si morao baš vikati iz petnih žila da svi vjernici čuju. Tako fra taj i taj propovjedao, galamio, vikao, kad jedno dijete udari u plač, nikako ne prestaje. Majka ustala da ga iznese a svećenik veli: -Ma ne morate izlaziti, ne smeta dijete meni. A ona odgovori: E znam, ali smetate vi njemu velečasni!
Puk se u Berlinu napljeskao i od srca nasmijao. Dobro to dođe ponekad, nekako ljepši dan. Poslije mise ispred crkve lijepo nastavili druženje. Fra Rade ponudio “onu domaću”, pa i po koji keks i tako se i iza mise osta i više od pola sata, nikako se razići. A i smijali se svi u glas raznim anegdotama. Poželjeli na kraju mladom svećeniku sretan put do Rima.
Naime, fra Marko studira crkvenu glazbu u Rimu. Diplomirao je i sprema magisterij. Izvrsno pjeva. Fra Rade veli: –Naš fra Marko pjeva i papi. Ne čudi, zaslužio je to. Ili …kako to duhovito fra Marko prokomentira:-Kad Bosanca krene, pusti ga!
Bio je to lijep susret, od onih za pamćenje. Zato ga i mi zabilježismo.