ZA SJEĆANJE NA PREĐU

Nekada živiš tako brzo da ne stigneš živjeti. Radiš baviš se svojim poslom, a život pored tebe prolazi. Odlaze dragi ljudi, ljudi koji su ti život učinili ljepšim.
Ni mi nismo izuzetak. Dok Sonja i ja pravimo planove za budućnost portala, na mailboks stigla slijedeća poruka od Dražena Radmana, našeg suradnika iz Splita. Čitamo i pokušavamo reći …to nije istina! A istina je:
Poštovana Sonja i Emile,
Evo, danas čitam veoma tužnu vijest da je umro Predrag Vušović. U naslovu je pisalo: ‘Umro je glumac Predrag Vušović’.
Razmišljam o tom ‘detalju’, tj. opisu preminulog Pređe. O njegovom zanimanju. Da, bio je glumac. Odličan glumac, zabavan i omiljen gdje god bi došao. No, htio bih reći da je Pređo bio nešto više od svog zanimanja. Baš kao što je to i svaki drugi čovjek. Htio bih reći da čovjek nije ono što on radi, već ono što je u sebi, duboko u svom srcu. A Predrag je u njemu, usudio bih se reći, nosio neku tugu i bol. Nosio je neku priču, zbog koje je ‘odlazio’ u ona stanja koja su ga narušavala i potkopavala, kradeći dobrotu što je bila ‘predviđena’ i namijenjena za njega. Dobrotu koja bi trajala još puno duže, jer kao takva sa sobom nosi unutarnji mir, prijeko potreban svima, bez obzira čime se tko bavio. Samo naivan čovjek misli da se mir i zadovoljstvo postiže pomoću ‘pravih’ zanimanja, položaja ili novca.
Sjećam se kako je poštovana Danijela Trbović, voditeljica emisije ‘8. kat’, prije nekoliko mjeseci pozvala Pređu kao gosta u emisiji na temu ovisnosti. U početku su svjedočili neki drugi ljudi o tome kako su uspjeli pobijediti u svojoj borbi. Zatim je u studio ušao on, a Danijela mu je htjela, vidjelo se to, mudro pomoći od sveg srca. Htjela ga je potaknuti da, moguće, donese neku dobru odluku. No, on je to, na sebi svojstven način, preokrenuo na šalu. Bilo mi je jako žao, rekao sam u sebi: ‘Ne, nemoj to Pređo sebi raditi.’ Slutio sam da sve skupa neće izaći na dobro. Vjerujem da je sličan osjećaj bio i kod mnogih drugih.
Zaista je teško gledati kako dragi i vrijedni ‘odlaze’, a da to nisu morali… Ponekad su, za neki novi početak, dovoljne dvije stvari: priznati problem i htjeti izaći iz njega. Ostalo se događa poslije toga, brže ili sporije, ali ipak…
Stoga, vi koji znate da nosite neku bol, tegobu ili što god vas iznutra mori i pritišće, nemojte ignorirati. Nemojte odugovlačiti, priznajte i tražite pomoć. Neka vas ne zavara ‘posebno’ ili unosno zanimanje. Vi ste najprije čovjek sa onim što ste u srcu.
Vi niste vaše zanimanje ili ono što (ne)imate na sebi ili na računu. I sami to dobro znate.
Ono što ne znate ni vi ni itko od nas ljudi jest koliko nam je vremena preostalo. Kad bi neki znali da je ‘vrijeme mnogo kraće’ nego što mogu i zamisliti, zasigurno bi donijeli poneku vrijednu odluku, a ne svoj dragocjeni život ostavili na vjetrometini vlastitih vrtloga. A ne radi se o bezazlenim i benignim vrtlozima, već onim koji imaju sasvim zle i podle namjere. Također, ono što vjerovatno ne znate jest i to da vas voli mnogo više ljudi nego mislite. Dajte im priliku pa ćete se uvjeriti…
A i Bog bi tu imao nešto za reći…
Predrag Vušović je ‘otišao’… Možda netko od vas, poznatih ili nepoznatih, a koji su na rubu, bude potaknut donijeti hrabru odluku – da se preda i potraži izlaz, a ne da se trsi i time još više podriva. Ovo prvo bila bi hrabrost. Ovo drugo bio bi podmukli i nepotreban ponos.

Topli pozdrav iz Splita
Dražen Radman

Predrag Vušović, hrvatski kazališni i filmski glumac rođen je 1960. u Kotoru, Crna gora. Umro je 17. veljače 2011. u Zagrebu. Poznat je po brojnim i televizijskim ulogama, gdje je većinom glumio “otkačene” tipove.  Bio je naročito omiljen kod mlađe publike i do njih je nazivan od milja “Pređo je zakon”, ili “Pređo je legenda”.