Uspješno završen prvi Primorski trokut 2017.
Tekst i foto: Josip Mayer
Novi Vinodolski/ Mala ulaganja, a velika očekivanja! Tako bi se mogle nazvati prosječne hrvatske fešte i zabave. E, da sve to ide tako lako, fešte i zabave bi organizirao svatko. Najviše nedostaje sjedećih mjesta uz štandove za razliku od privatnih ugostiteljskih objekata.
O postavljenim stolovima, klupama, o posluživanju te dodatnim pogodnostima, o gostima koji još uvijek nedostaju, da i ne govorimo. Tako bi gosti, sjedeći uz uslužnu poslugu, za hranu i piće potrošili koju kunu više.
Osim u lokalima, hotelima i drugim ugostiteljskim objektima, izlagačima i proizvođačima, kod nas se još uvijek nije sasvim razvila samostalna kultura kuhanja, pripremanja i prodaja različite domaće hrane kao što je to uobičajeno kod njemačkih i naših iseljeničkih udruga, društava i zajednica.
Kao i svake godine tako i ove, uz ono već tradicionalno u Novom Vinodolskom, pokušava se izmisliti i upriličiti svake godine nešto novo.
Tako je upriličena nova zabavna fešta pod naslovom „Primorski trokut“ u organizaciji Turističke zajednice Grada Novog Vinodolskog i Gradskog poglavarstva, uz kreativnu podršku „DVD“ Novi Vinodolski te udruge „Ružica Vinodola“,vinara i vinogradara, uključujući i neke druge proizvođače, ugostitelje i izlagače.Fešta se održala u petak 24.7. 2017.umjesto u ponedjeljak radi lošeg vremena, s početkom u 20,00 sati. Manifestaciju je posjetilo nekoliko tisuća domaćih i stranih gostiju.
Odabrana je lokacija od gradske plaže do Lopara, uključujući i otočić Sveti Marin. Na taj način zatvorio se jedan zabavno gastronomski trokut koji nudi obilje dobre glazbe, ića i pića.
Što se tiče glazbe, bilo ju je na cijelom potezu gradskog parka, odnosno Šetnice dr. Franje Tuđmana, te na otočiću Sveti Marin, koji je sigurno posebna atrakcija. Na otočiću Sv. Marin gostima se nudio pršut, domaća autohtona vina i naši pjenušci. Naravno, sve je popraćeno bilo glazbom u primorskom stilu.
Postavljanjem pontona na otočić, stvorena je mogućnost prilaza manjim plovilima na rivicu na otočiću, a cijelo vrijeme osiguran je i besplatan prijevoz s rivice do otočića.
Uz sve to, u 24:00 sata na otočiću je izveden vatromet.
Morem, između kopna i otočića, naši mladi jedriličari pokazali su svoja znanja i jedriličarske vještine. Ugostitelji u parku nudili su ribu i na taj način zaokružena je ova fešta.
Svi koji su posjetili ovu feštu uživali su u morskom ozračju i domaćoj gastronomskoj ponudi. Mnogi stanovnici Grada Novog Vinodolskog spustili su se do parka i prisjetili su se dragih uspomena, za koji ih veže gradski park i šetnica u Novom Vinodolskom.
U pozivnici je pisalo:
„Bilo bi jako lijepo kad bi nas u ovom programu popratili i vlasnici plovila na način da u fešti uživaju iz svojih barki i tako doprinesu nezaboravnosti ove fešte za koju se nadamo, ukoliko uspije, da će postati tradicionalna.“
No upravo tu je zapelo.
Dok se duž novljanske morske obale veselilo nekoliko tisuća, mnogi od njih nisu se mogli veseliti radi pomanjkanja prijevoza, onako kako su zamislili da će se moći veseliti, upravo na otočiću, poznatom malom otočiću mira i ljubavi, Sv. Marinu.
Mnogi gosti nisu ni tražili da ih netko prevaža badava. Rado bi platili. 10 kuna po prijevozu sigurno ne bi nikoga osiromašilo. No, ni ta prilika nije im omogućena.
Za nadati se da će na godinu prijevoz na otočić Sv. Marin biti bolje organiziran. Mnogi domaći gosti i turisti nisu baš plivači, a taj otočić ih posebno privlači.
Kolega mi je jednom napomenuo: „Nemoj uspoređivati kako je to u Njemačkoj! U Hrvatskoj to ne funkcionira. Tu se uči najviše iz vlastitih pogrješaka generacijama.“
Smatram, kada bi se više slušalo i snimalo one koji to bolje znaju, i pogrješke bi se smanjile. Bilo bi više očaravanja, manje razočaranja.
Ipak, na kraju, sve je dobro završilo, iako na otočiću Sv. Marin nije bila posjeta kako je očekivano. Za kupovanje jela i pića gosti su čekali na kopnu u redovima.
Kroz dugačku šetnicu, u parku uz more, bila je do kasno u noć velika gužva.