piše: Esad Redža
Znate onaj predivan osjećaj prvoga dodira s morem, kada mu bosi polako prilazite sve bliže… a ono vas lagano doziva k sebi, tamo u plićaku, na prvom koraku.
Zastanete, opijeni plavim horizontom. Lagano dlanovima dodirujete površinu, tek toliko da ga osjetite… ta dragost i nježnost kojom vas obuzima sve više.
Ne žurim u tom morskom ritualu, ipak je to najdivniji trenutak koji postoji. Ima doduše još nekoliko takvih spajanja u životu, ali sada uživam u ovom. Skupljam dlanove i grabim tu svetu morsku vodu kojom umivam lice. Još sam tu u plićaku, ne znam koliko sve to skupa traje i nije me briga.
Nakon dva umivanja morem, osjećam slobodu od sveg tereta života na zemlji. Sad, korak -dva više i polovina tijela uranja u more. Tu ponovno zastajem, osjećam snagu mora koja se poigrava mojom ravnotežom.
Molim boga što klinac koji je upravo skočio tu negdje pored mene, neće pokvariti taj moj ritual. No, taj tren doletjela je negdje ispred mene lopta…
-Striček,striček stričeeeek !!!!!!…drečavim glasom klinac me doziva da mu dodam loptu koju lagano povjetarac nosi sve dalje. Naravno, ritual je nestao u trenu…
Sva divota trenutka bila je usmjerena na spašavanje plastične kineske lopte. Nakon trideset metara oštrog plivanja na oduševljenje klinca lopta je u mojim rukama …
-Bravo!!! Bravo!!! vikao je.
Mama…mama ….!!!!!striček je spasio loptu !!! Mama je naravno uživala u trenutku, u onom istom u kojem sam i ja uživao na trenutak ….
Ona je ležala i upijala zrake sunca na plaži uronjena tek toliko u more, glave zabačene unazad… Prizor za razglednicu.
Ta divna žena u toj divnoj pozi čije sam isklesano tijelo gledao onako nekako kroz ili pored lopte tek je u znak odobravanja lagano pokazala palcem usmjerenim prema gore bez da je uopće pogledala klinca, loptu ili mene.
Mislim si: –Ti znaš uživati!
U tom trenutku odlučio sam joj pokvariti trenutak. Na koncu, njen klinac ga je pokvario meni,
Naciljao sam mamu i njen slamnati šešir kojim je pokrila lice. Žutu kinesku loptu zavitlao sam koliko god mogu. I opalio.
Naravno, kao slučajno, tu negdje na pola puta u plićaku, stajao je klinac. Prošla mu je iznad glave i nakon toga pogodila cilj. Slamnati šešir odletio je na ogromni trbuh jednog gospodina koji se razvalio po svojoj ležaljci, a lopta se odbila u naručje klinca koji je počeo vrištati od smijeha.
Ja sam tada zaronio i ne znam dalje što je bilo samo znam da sam joj s guštom uzeo trenutak 😉