Maja Šiprak
Ti ne trebaš mene
oduvijek sam to negdje u podsvijesti znala
ostat ću jedan prepoznatljivi titraj u tvojoj svijesti
jedan neobično emotivan svijet u tvojim mislima
sjena žene u tvojem sjećanju
koja nije pristajala niti jednom tvojem okviru
pitam se
jesi li uopće razmišljao gdje me zapravo smjestiti
nisam bila dovoljno profinjena
dovoljno snažna
ili pak nježna
dok su se u moje zjenice slijevala sva svitanja i sumraci
sve boje
mirisi
i uzdasi
svi vjetrovi i stihovi ikad izrečeni
zapleteni u mojoj kosi
nježnost
koja se svakog jutra za tebe rađa
na izdisaju dana polako nestaje
… sveprisutna
iza sklopljenih vjeđa,