Kolega i prijatelj, Jakov Vranković, nekadašnji dopisnik Slobodne Dalmacije iz Koblenza, obilježio je sa suprugom Stanislavom, zlatni, 50-godišnji bračni jubilej. Čestitke!
tekst i foto: Jakov Vanković
Krajem davne 1964. godine, napustio sam svoje rodno mjesto, Svirče na Hvaru, dragu obitelj i svoje prijatelje i krenuo put Zagreba.
Radio sam na Radio -televiziji Zagreb. Moram istaknuti, bilo je to pet nezaboravnih godina. Odmah sam našao prijatelje, većinom moje Dalmatince.
U to vrijeme su u Zagrebu bili popularni plesnjaci i na jednom od njih sam upoznao nju, moju ljubav. Zvali su je Vesna.
Ljubav je bila obostrana i 5.8.1967 u mojim rodnim Svirčima rekli smo sudbonosno “JA”, pred velečasnim blagopokojnim dom Božom.
Život u Zagrebu bio je prekrasan. 1969. godine na svijet je došla naša kći Gordana. Bili smo sretni ali pojavili su se i prvi zdravstveni problemi.
Vesnin otac bio je u Njemačkoj i rekao je da dođemo tamo. Došli smo radi dvije teške operacije ali i danas smo skupa. Rodila nam se i druga kći, Anamarija. Danas imamo sedam unuka i jednu princezu Fridu.
Na nedjeljnoj misu u crkvi Sant Franciskus Koblenz-Goldgruge obnovili smo bračni savez i potvrdili jedan drugome 50 godina vjernosti.
Sv. misu predvodio je velečasni Tadija uz asistenciju vlč Karla.
Misijski tamburaši su svirkom i pjevanjem uveličali naše slavlje.
Na koncu mise u dvorištu, uz prigodnu čašicu, primali smo čestitke od brojnih Hrvata koji kao i mi, puno godina žive u ovom gradu a misija im je, kako svi kažu, “drugi dom”.
Naši tamburaši Nikola, Mario i Bože lijepim pjesmama vratili su nas u naš zavičaj, Vesnu u Zagreb a mene u moju voljenu Dalmaciju na moj For.
Hvala svim čestitarina a posebno velečasnom Tadiji na prekrasnim riječima i posebno našim kćerima Gordani i Anamariji koje su to sve organizirale.
Slavlje je nastavljeno svečanim ručkom u poznatom testoranu Dubrovnik.