ZLOČINCE KAZNITI A POVIJEST PRIHVATITI

RAZGOVARALI SMO S  PREDSJEDNIKOM  IVOM JOSIPOVIĆEM U VRIJEME  NJEGOVA SLUŽBENOG POSJETA NJEMAČKOJ METROPOLI
razgovarala i snimila: Sonja Breljak

Berlin/Službeni posjet predsjednika Republike Hrvatske, Ive Josipovića, protekao je u znaku razgovora s najvišim  predstavnicima njemačke vlasti. Tijekom dva  dana predsjednik se susreo s Norbertom Lammertom, predsjednikom Bundestaga, njemačkim predsjednikom Christianom Wulffom, kancelarkom Angelom Merkel, potom održao predavanje na temu, Dvije strane jedne medalje, o putu Hrvatske u Europsku uniju i hrvatskoj politici pomirbe u regiji, te se pri kraju drugoga dana boravka u Berlinu susreo i sa predstavnicima hrvatskih udruga.  U zgusnutom dnevnom rasporedu i strogom protokolu te uz pojačane sigurnosne  mjere, razgovarali smo u hotelu Adlon s hrvatskim predsjednikom o njegovom prvom službenom posjetu njemačkoj metropoli, točnije prvom  službenom posjetu  jednog hrvatskog  predsjednika u posljednjih deset godina  te o aktualnim zbivanjima u Hrvatskoj  i onima koja su u Berlinu prethodila predsjedničkom posjetu.

Kako ste se osjećali u Berlinu nakon što je par dana  prije Vašeg dolaska  primljena bomba u Veleposlanstvu RH?

– Ovdje sam se odlično i sigurno osjećao. Njemačka je sigurna zemlja i Hrvatska isto tako. Riječ je o izrazu jednog ekstremizma koji nema ozbiljno uporište ni u Hrvatskoj a vjerujem ni ovdje u iseljeništvu. Različitost mišljenja je normalna. Demokracija podrazumjeva spektar  političkih mišljenja suprotnih  mojima ali zasigurno nitko razuman  ne podržava slanje bombi. Nisam to osobno doživio. Shvatio sam to u prvom redu kao napad na demokraciju. Stavljanje bombe je ekstremizam. Apsolutno! – potvrdio je Josipović svoje izjave od prije par dana.

Što mislite o najavama demonstracija u Mainzu?  Traži se od vas potpora oduzimanju  njemačkog odličja Titu?

– Prosvjed je, moram reći,  posve legitiman. Neka ljudi demonstriraju. Ja se tome  neću pridružiti iz razloga što povjesne ličnosti   treba gledati u kontekstu sa svim njihovim dobrim i lošim stranama. Josip Broz  Tito je dio naše povijesti. Bio je zaslužan kao vođa antifašističkog  pokreta, prema tome ne mislim da  bi mu trebalo oduzeti odličje.

Predbacuje Vam se u apelu Hrvatske stranke čistog prava koja je najavila prosvjed, da veličate simbole i zlodjela totalitarnog komunističkog režima. Činite li to?

-Ne veličam nikakve simbole i zločine totalitarnog režima. Riječ je o razmišljanjima u glavama ljudi koji žive u prošlosti. Ja jedino ističem da je antifašizam temelj hrvatske državnosti, jedan od temelja, uz domovinski rat. To piše u hrvatskom Ustavu, ja pozivam gospodu da uzmu hrvatski Ustav i da ga pročitaju.

U apelu na prosvjed,  pozivaju Vas da javno poduprete procesuiranje Udbinih zločina?

–Podupirem. Svaki zločin je jednak, prema tome neka se kazni svakoga za koga ima dokaza da je počinio zločin.

Što  mislite o odnosima Hrvatske  prema Bosni i Hercegovini i Srbiji?

–Bosnu i Hercegovinu promatamo kao suverenu državu i našeg najvažnijeg susjeda s kojom nas vežu brojne veze, kako povjesne tako i one koje nastaju preko Hrvata koji tamo žive. Puno toga nas veže i imamo o čemu govoriti.  I o sadašnjosti i o budućnosti. Namjeravamo poduprijeti euroatlantski put Bosne i Hercegovine.
Hrvati u Bosni i Hercegovini moraju imati jednake mogućnosti u političkom životu kao što to imaju Srbi i Bošnjaci. Za to se zalažemo no to ni u kojem slučaju ne znači da se miješamo u unutarnje stvari i uređenje suverene države.  Koliko će u Bosni i Hercegovini biti entiteta i kakvi će biti, nije moje da govorim. O tome će odlučiti tri naroda Bosne i Hercegovine. Nije moje da govorim o ustroju te suverene države.  Sa Srbijom rješavamo brojne i nagomilane probleme. Ima ih puno. Granica, imovinski odnosi, nestali, izbjeglice …Ipak, ima pozitivnih pomaka. Pri tome ne mislim samo na povremene susrete , već prije svega na suradnju država, državnih službi, suradnju policije, potom i gospodarstvenika.

Ni do danas, toliko godina nakon rata, 19 godina od osamostaljenja, Hrvatska nema Strateški plan razvoja. Znamo li kakvu Hrvatsku želimo?  Ima li o tome konsenzusa?

–Neki dan su kod mene bili istaknuti ljudi, stručnjaci i znanstvenici koji su iznijeli neki općeniti  koncept razvoja Hrvatske do 2025. godine. Koncept podrazumjeva  pri tome da ćemo tada imati prosječni, europski  bruto proizvod od 30 000 eura, zaposlenost od 75 posto  i da ćemo imati puno veći broj visokoobrazovanih  ljudi nego danas. Te lijepe želje nisu bačene na papir bez podloge. Imaju prateći materijal, u istaživanjima  koja su pomogle znanstvene institucije, urađene su analize.  To znači koncentriranje na razvoj, manje gledanja u prošlost a više u budućnost. To još nije službeni plan ali je jedna inicijativa za koju ja vjerujem da bi  mogla postati  opće prihvaćeni službeni strateški plan. A kada? To ovisi o Vladi.

Pravda i pravičnost su bili moto Vaše izborne kampanje. Je li pravo i pravično da sadašnja generacija u Hrvatskoj toliko zaduži buduće generacije?

-Puno je toga lošega i nepravednoga  ali tu smo da to mijenamo. Ja vjerujem da nitko nije očekivao da će se sve te nepravde koje su se i desetljećima taložile, biti rješene u jednoj godini  pa niti u jednom mandate, vjerojatno ni moj nasljednik neće učiniti da se sve to rješi tako da kažemo kako nema više nepravde. Ali vjerujem da smo i u ovo godinu dana  postali pravednije društvo, nema zaštićenih i nedodirljivih, otvorene su nove perspektive, odnos prema susjedima, regionalna suradnja prema Srbiji, Bosni i Hercegovini. Neki novi koraci su napravljeni. Pođimo dalje!

–Kako gledate na iseljeništvo? Kada ćemo imati Strategiju odnosa Hrvatske i iseljeništva?

–Iseljeništvo je davalo svoj doprinos još  u vrijeme socijalizma. Uvijek je popunjavalo prazne budžete rođaka i prijatelja.  U ratu je ta pomoć bila neizmjerna, mnogi su davali materijalno a mnogi  su odlazili u Hrvatsku i borili se. Ta vremena kada je takva pomoć trebala, prošla  su. Danas  je potrebna neka druga vrsta  suradnje.  Evo ovdje u Njemačkoj  je najbolje to što su Hrvati koji  ovdje žive, dobra slika Hrvata za Njemačku. Integrirani su, cijenjeni kao dobri radnici, pošteni ljudi. Isto tako, otvaraju se sada nove mogućnosti investiranja i tu vidim ulogu dijaspore upravo na gospodarskom planu. Jedan dosadašnji kocept koji je bio temeljen na potrebi da se dođe do vlastite države, nije više potreban. Moramo razmišljati o kulturnom i gospodarskom povezivanju  hrvatske dijaspore i preko dijaspore i sa zemljama u kojima žive. Priprema  se i poseban zakon. Naravno, često je to povezano sa financiranjem, danas tu nisu dobro okolnosti, morali smo štedjeti i u diplomaciji, školstvu, čak smo smanjili i vojne proračune.  Naravno, tu nas puno posla čeka. Evo danas  sam sreo i mlade Hrvatice i Hrvate, učenike naših škola i na žalost, vidio sam da neka od djece ne znaju hrvatski jezik.

Što su vam  tijekom posjeta Berlinu, poručili njemački dužnosnici?

– Moj opći dojam  je upravo taj kontinuitet, nastavak  desetljetne podrške koju Hrvatska ima, pa rekao bih još iz vremena dok je bila u Jugoslaviji, posebno  u  rata a evo i sada u  nastojanjima ući u Europsku Uniju. Naravno,  treba biti realan, pa reći, kako tu i Hrvatska treba odraditi svoj posao.