Maja Šiprak
tko se to poigrao
izmješavši naša tijela
u zaigrano klupko slobodnog vriska
bez cenzure uma i očekivanja
izmiješanih mirisa
posteljina nas oblači u put onog drugog
ispovijeda čežnju
ne bi li se dograbili poput divljih mački u veljači
mirisi naših puti brbljaju
ispovijedaju čežnju jedna drugoj
ljubomorno se gurkaju kao djeca
nestrpljivo čekaju ispunjenje i zadovoljstvo
nagovaraju se na destrukciju nježnosti
i sve pomalo miriše na tebe
papir, cvijeće, drvo, prašina, asfalt …
pa ne pamtim više nijanse mirisa svojih parfema
jer se nevidljivo miješaju sa mirisom tvoje puti
postaju neponovljivo naši
pomislim ponekad da odlutam
ne usuđujem se
strahujući da bi moj nos otkrio
kako samo tvoj miris želi
tu sam
umotana u klupko naših mirisa