Mirko Popović
Napisala je: Ne zaboravi se javiti
Kad porasteš, kad sazriju kiše
A ja sam i prije i poslije čitanja
Znao samo za smaragd
Njenih očiju, za njeno ime
I za noći što plamtjele su
Mistikom nježnosti
Rekla je: Ne zaboravi
A meni je vrijeme šaputalo
Što je to značio pseudonim
Na njenom čelu
Dok sam u svojoj držao
Njenu malu ruku
Rekla je: Ne zaboravi
Molio sam noći da joj lik ne iščezne
Iz okvira mojih svitanja
Da joj s rijekom godina ne presuši
Nektar na usnama
Napisala je tek ubranim slovima
Moga krvotoka: Nismo odrasli
To samo diše zemlja
To pupoljci se otvaraju
I bude se ukrasi skrivene bajke
Da bi mi jednoga dana
U zagrljaju osvanuo
I procvao
Tvoj san