piše: Josip Prudeus
(Od)uvijek sam spreman osuditi svako zlo i zločin protiv čovjeka. I kao kršćanin i rodoljub i humanist.
Činio sam to do sada i ostajem dosljedan prosvjedovati u ime nedužnih žrtava svakog nečovječnog čina povampirenih čudovišnih neljudskih ideologija.
Ne, smrt fašizmu, ne smrt komunizmu ( parole jače odjekuju u praznim glavama!) nego uništimo im korijen i trag! Zbog našeg danas, zbog sretnije budućnosti djece i mladih ni krivih ni dužnih za bolesno ludilo pojedinaca i njihovih sljedbenika bilo s koje strane.
Doista, ali doista prepustimo sva bivša događanja povjesničarima stručnjacima i nemojmo dopustiti da o bilo kojoj temi iz povijesti naroda i zemlje raspravlja svatko po svome posebice u bijedne, potrošene političke svrhe. Zaustavimo plimu poluistina, dolazile od lijevih ili desnih. Degutantno je kada čak sabornici godinama truju, zagađuju okolinu „svojom stručnošću za sve i sva“.
Koliko gorućih tema bitnih za život hrvatskih građana bivaju zaglušene nadvikivanjem, podmetanjem, vrijeđanjem kada se upuste u područja u kojima jedino znanstvenici, povjesničari moraju dati pravorijek – jednom (konačno) za svagda.
Istina o svemu. Za istinske povjesničare ne postoje zgodne i nezgodne teme, struka koja ne priznaje pristranost : moji tvoji, naši njihovi !? Povjesničarima je nepoznato dijeljenje ili množenje ( posebice kada su u pitanju žrtve), oduzimanje i zbrajanje ( krivnje i zasluga pojedinaca ili grupa). Istinu na sunce s potpisom struke na sva događanja, na sve osobe.
Slučajnim redoslijedom, imamo pravo na pravu istinu i o Kraljevini SHS, i NDH, o SFRJ i RH; istinu o Radiću, Paveliću, Mačeku, Mihajloviću, Nazoru, Titu, Stepincu, Blaževiću…, ustašama i četnicima, legijama i divizijama….suđenjima i odmazdama; o Jasenovcu, Staroj Gradiški, Jadovu, Jazovki, Blaiburgu, Macelju, Gračanima, fojbama…o otkrivenim i prešućenim stratištima sa znanstveno utemeljenim brojkama žrtava.
Zašto ne, i istinu o Rapalskom sporazumu, odricanja Dalmacije, Međumurja, borcima za slobodu i „slobodu“ kvislinzima, osvetnicima itd.itd.
Povijesnu istinu o bijelom i crvenom polju u grbu pa i o Boki Kotorskoj, Zemunu, Prevlaci, Svetoj Geri, Dunavskoj adi.
Ne postoje niti „škakljive“ , niti nevažne teme. Kada i s kojim motivom su odlazili naši ljudi u emigraciju? Koliko ih je danas diljem svijeta? Istina o Buletiću, Roloviću, Đurekoviću, Bušiću…
Ne može o spomenutom i nespomenutom biti dvije istine. Poživjeh toliko da pamtim grafite ŽAP i Živio Staljin , i petokrake i „U“ srpove i čekiće… Tito je maršal, Tito je genije, Tito je komandant slavne armije „( morao sam pjevati u JA), zbog „Vile Velebita“ (informativni razgovori), na Golom otoku ( bio i vidio)
Upoznah Maršala koji je tada imao svoj Titograd, svoj Titov Veles, Titovu Korenicu, Titovu Mitrovicu, Titovo Velenje, Titov Vrbas… Itd. I sl.
Pa, eto na kraju kada toliko spominjah struku, slobodan sam ,s iskustvom od 30 godina rada u promidžbi dati svoj skromni obol prijeporima koji truju međuljudske odnose, koji šire mržnju oko nas, koji su smetnja da se u nas rješavaju složeni demografski, gospodarski, obrazovni, zdravstveni, ekološki i drugi problemi; prijeporima u kojima se ljudi, narod cijepaju na ljevicu i desnicu, liberalne i konzervativne, napredne i zatucane i tome nema kraja.
Da bi se ovo konačno riješilo, Vlada je osnova povjerenstvo koje čine akademici, povjesničari i koje treba za godinu dana donijeti prijedlog.
Bilo im uspješno!
Moj prijedlog je ponuditi n o v o !
-nov sadržaj kratici ZDS !
Moje polazište (skraćena verzija) jest slijedeće.
Radi se o 3 (slovima: tri) nedužne bezazlene hrvatske riječi: imenica dom, pridjev spreman(a,o) i prijedlog za.
Samo u jednoj sintagmi, ove su tri riječi čine ( činit će) jaz, podjele, podmetanja i mržnju u konačnici. Pokušavam, u dobroj vjeri – ponudom novoga rješenja izbjeći da jedna strana likuje, druga osjeća poraz već da bude prihvatljiv ljudima dobre volje.
Unaprijed se ograđujem. Može netko predložiti i bolje. Radovalo bi me u ime mira.
1. Nedvojbeno je da je pozdrav Za dom spremni bio rabljen u NDH ( s dodatkom ili bez),
2. Nedvojbeno je da su hrvatski branitelji (HOS-ovci) ginuli u domovinskom
ratu rabeći ovu uskličnu rečenicu i da su im je svojevremeno nadležna državna tijela, prihvatila dopuštenim za korištenje.
3. Nedvojbeno je da usklik nije niti zabranjen, a kako vidimo niti dopušten
Skraćujem. Predlažem tri varijante novog pozdrava (usklika) :
1. poziv: ZA DOM ! , odziv: SVI!
2. poziv:ZA DOM!, odziv: SVE !
3. poziv udvostručen: ZA DOM ! odziv: SVI ! poziv: ZA DOM! (odziv)SVE !
Ovime smo, sadržajno rekli sve iz dosadašnje poruke: spremnost svih da daju sve za domovinu.
Sa stručnog zrenika, ovaj pozdrav zadovoljava pravilima dobre poruke, slogana: sadržajan , kratak, zvučan, lako pamtljiv i izgovorljiv, prikladan za vizualnu uporabu.
Prijedlog dakle sadrži samo OSAM glasova (slova) TRI sloga – bitna značajka dobrih poruka.
Prijedlog treba najšire marketinški osmisliti ( zastave, majice, šalovi, plakati itd. itd. ) koristiti svuda gdje priliči u školama, na športskim natjecanjima, u udrugama, društvima, policiji, vojsci…
Za kraj. Postojeći pozdrav predsjednika(ce) Republike i vrhovnog(e) vojne zapovjednika(ce) – nije dobar.
Dapače, predug je ( na poziv se odgovara imenicom!?), a zamijećeno je prigodom posjeta stranih državnika da su j e d v a izgovorili (pročitali!) riječ pozdrav zbog glasovnog suglasničkog skupa „zdr“ ( PoZDRav domovini !). Stoga smatram da treba biti isti pozdrav ( gore objašnjen) i u ovom slučaju.
P.S. Napisano nema sveze s mojim svjetonazorom, nije pisano protiv ikoga niti za nekoga. Riječ je o struci ! Stoga prihvaćam svaki korektan komentar (za ili protiv), ali uljudben, utemeljen. Mrska su mi vrijeđanja i psovke.