piše: Nada Landeka
Oduvijek sam se pitala koje to kvalitete mora imati dobar pisac?
Mora li biti specijalno nadaren, pismen ili samo imati trenutak inspiracije? S godinama sam shvatila da nije uvijek potrebna inspiracija, iako je najčešće nužna, no često se u raznim okolnostima mora pisati, htio ne htio, jer bez pisanja ne možeš naprijed. U pojedinim situacijama, naravno, jer pravi pisci, tj. književnici svojim pisanjem i nisu nešto specijalno profitirali posljednjih godina. E sad, koji su kriteriji potrebni da bi pisac postao književnik?
Da li su svi pisci književnici, jer po tome bi značilo da svi koji pišu imaju mogućnost biti jednog dana i književnici. Gledajući pozamašnu literaturu koja je do sada proizašla iz mog uma, prilično inspirirana bezakonjem u našoj državi, tj. Tužbe, Žalbe, Prigovore, Podneske, i Tužbu Europskom sudu u Strasborg na čak 47 stranica, čini mi se ispunjavam sve uvjete da postanem pravi pisac.
Kroz godine prepiske sa hrvatskim sudovima, i sucima koji su imunitetom zaštićeni bolje od kune zlatice, i sa ostalim nadležnim institucijama svladala sam tehniku pisanja u potpunosti. Postala sam pismena, možda čak i previše pametna za moj pojam, jer svakodnevnim pisanjem zakonskih odredbi zakon ti toliko uđe u krv da umjesto svakodnevnih vijesti u dnevnom tisku pred očima ti počnu titrati članci. Članak ovaj z-a, članak onaj z-a, i tako unedogled….
Jer da bi se mogao nositi u korak sa pravosudnim sistemom moraš biti poprilično načitan, a istovremeno ti i štivo mora biti toliko zanimljivo da upamtiš i sve ono što je bilo prije, a naravno i novosti, jer zakoni se i mijenjaju, pa ono što si znao jučer, danas više nije aktualno, promijenilo se preko noći. Možda smo mi Hrvati i imali malo sreće u tome, jer ipak se vlast duže vrijeme zadržala, pa smo tu malo pošteđeni drastičnih promjena, jer što bi bilo kad bi se vladajući mijenjali svake četiri godine, a istovremeno bi se mijenjali i zakoni, jer svaka vlast mora imati nešto novo, samo svoje i jedinstveno.
Počelo je tako davnih 90-tih kad je izglasan Zakon o oprostu, pa Porezni zakon o oprostu….. tada smo još bili veliki kršćani, sve smo opraštali….. čak i grijehe privatizacije. Onda se umjesto privatizacije počelo malo više prihvatizirati pa su se i zakoni morali mijenjati. No zahvaljujuć i dobro poznatoj švicarskoj tehnologiji i siru koji inspirira tako su i Hrvati izumili Zakon s rupama.
Dobar, moram priznati, naročito za one koji su vješti poput miševa pa su se znali provući i kroz najmanju rupu. Super je bilo ako su pritom bili toliko vješti da nisu ostavljali tragove, ali ako je ostao trag, to je već znalo izazvati probleme. Jer tragovi uvijek vode do krivca a tome se nitko ne veseli.
No bilo kako bilo; poznavanje zakona u svakom slučaju vrijedi, ako ništa, onom tko se snalazi u rupama. Onim drugima, iz dosadašnje prakse i nije toliko vrijedio, jer poznavanje zakona samo je moglo izazvati još veći grč u želudcu i osjećaj koji tjera na povraćanje. Kad znaš da si u pravu, a to pravo je daleko poput najudaljenije planete. …
Eto, tako, učeći i svladavajući pisanje zapletena u zakone, dođoh i do predsjednika suda…. jednog suda, nije važno kojeg, ali predsjednik je predsjednik. I još k tome sudac, čovjek s doživotnim imunitetom, koji ako želi može stranku primiti, ali ju može i odbiti, može ju saslušati, ali i ne mora, može joj odgovoriti usmeno, a može i pismeno ako to smatra shodnim.
Obraćajući se tako – predsjedniku jednog suda…. pitam ga….
-Dobili ste Zahtjev za izuzeće suca koji ureduje u predmetu, do danas niste odgovorili, a sudac i dalje postupa, što to znači?
– Mi nemam baš običaj odgovarati stranci na podneske, znate …odgovori predsjednik …a izuzeće, e pa znate, izuzeće sukladno zakonu, možete tražiti samo pod određenim okolnostima, npr. ako ste u rodbinskim vezama sa sucem …
Iako baš na prvu nisam shvaćala, zašto bi me smetalo da sam u rodbinskim vezama sa sucem, pitam:
– Znači, ako nisam u rodbinskim vezama, onda izuzeće teško da se može odobriti, iako zakon kaže i zbog drugih važnih razloga …
– Da …kaže predsjednik …samo, znate, teško je odrediti koji su to drugi važni razlozi …
-U redu …prihvatim ja miroljubivo njegovo objašnjenje, no usput sam morala priupitati ….a što je s mojim ustavnim pravom, koje kaže da svaki građanin ima pravo podnositi predstavke svakoj javnoj instituciji, i na nju u zakonom ostavljenom roku dobiti odgovor (30 dana) …
– Mi na sudu vam nemamo običaj odgovarati …kaže predsjednik, ali shvatila sam ja to i sama, jer na nekih stotinjak predstavki zadnjih 12 godina dobila sam svega četiri odgovora!
No, eto, predsjednik jednog suda bio je ipak prilično fin, čak dobar, i rekao je da ga nazovem u petak, jer će do tada zaključiti da li je sudac tog suda prekršio zakon, jer po njemu sve je u redu, iako mu je pred očima krivotvoreno rješenje, rješenje koje je sudac donio na ime stranke koja uopće nije stranka u postupku, i na koncu šećer – odgovor sa Županijskog suda da se kod njih ne vodi niti jedan od tri predmeta koji su zadnjih šest godina trebali biti proslijeđeni na odlučivanje o žalbi iz čega se dade zaključiti da su sve žalbe godinama kod suca na stolu ili u ladici ???
Čekam strpljivo petak, da mi predsjednik da usmeni odgovor, unaprijed sigurna kakav će odgovor biti, i pitam se, onako uz put, je li tona spisa koju imam u arhivi i nekih petstotinjak povratnica, dovoljno za Guinessovu knjigu rekorda, ili se trebam zadovoljiti s tim, da sam onako okvirno gledajući, s tom tonom podnesaka, žalbi, tužbi, prigovora, već odavno ispunila kvotu od potrebne tri knjige koje trebam imati objavljene da bih ispunila uvjete za članstvo u Društvu književnika, a materija je, svi ćemo se složiti, daleko zahtjevnija i teža!
Ante, hvala puno na ovim riječima podrške. Vjerujem da uz podršku takvih ljudi kao što ste vi, stručan, sposoban, naobražen, i svjetski čovjek, sigurno možemo puno toga učiniti i promijeniti da Hrvatska bude zemlja blagostanja!
Kvalitet ekonomije i prava je u nas dosta upitan, pa i ljudi, koji se dice diplomama od VSS, preko magisterija i doktorata do akademika. To mogu tvrditi, jer sam 37 godina predavao i na državnom i svjetskom nivou komunicirao gotovo sanajboljima. Najvažnija kategorija je moralni potencijal, a odmah iza toga intelektualni! Vrlo brzo se jedno i drugo može provjeriti i šteta je sto nema analiza u tom pogledu. Sto hoću reci? Svi oni, koji su prema tebi postupali nepravedno imaju moralni i intelektualni defekt i šteta je sto to malo tko vidi. Osobno ću se potruditi pomoći ti i pridonijeti… Read more »
Poštovana gospođo Nado hvala na vašem uviđanju i sam imam neka nezgodna iskustva sa domicilnim ponašanjem pojedinaca u vodstvu.Dok se u Njemačkoj građane potiče te se onoga javno pohvali ili ćak javno nagradi..za neku ideju i upozorenje.. na neku opasnost.. ili ćak zlo koje može štetiti ljudima.. u njihovoj okolici ili ćak biti i postati životna opasnost mnogima. U domicilu se pojedinci tajno groze i čovjeku gledaju da čim bolje nahude.. pa ćak i ako ga u njegovom gospodarstvu i eksistenciji životno ugroze..Samo kako bi mu dokazali da su na tom području samo oni šefovi..i da on nema ništa za… Read more »
Tako je gospodine Josipe! Osvrnuti se, pisati o nepravdi, ukazati na kriminal, to je osnovna dužnost svakog čovjeka. To bi trebala biti normalna stvar. Na žalost, mnogi koji vide kakvo stanje vlada u Hrvatskoj boje se javno izreći ono što znaju ili što vide, a kad bismo svi tako reagirali sigurno bi stanje bilo bitno drugačije. Naš narod sklon je pomirenju sa sudbinom i nemiješanju. Ako nešto mogu zaobići učiniti će tako. No ne razmišljaju tako svi. Zanimljivo je koliko nas puno ima koji su spremni javno napisati o svemu što znaju, i što vide, i koliko nas je spremno… Read more »
Saka čast Njemcima Ne znam.. hoće li ikada domicilna politika to tako hvatiti.. U mojih prko četiri desetlijeća..života i rada izvan granice Hrvatske.. nikad nisam trebao posebna izuzeća ili tražit nekog u smislu rodbinskim vezama.Kako bi mogao u gospodarskim i socijalnim problemima..riješiti goruće probleme..vjerujem iz iskustva ..da takovih slučajeva nije bilo..ni kod drugi naših hrvatskih iseljenik..nit su trebali šumu birokradskih papira. Na protiv već su njemci sami od sebe dobrovoljno učinili izuzeće ne samo nama hrvatskim iseljenicima..već i drugim nacijama koji su dolazili na dobrovoljni rad k njima. I to tako jer nismo dobro poznavali njihove zakone..nit smo znali kuda… Read more »
Da se bolje razumijemo Osobno imam rodbine i prijatelja u mnogim hrvatskim strankama slično i u SDP i HDZ Ove riječi koje su trebale biti i uvodnik u mojoj nesuđenoj knjizi uvjek rado ponovim..poput onih koje opozoravaju o uzianju lijekova..da je prije uvjek potrebno.. pitati svog liječnika. Čovjeku kao što je moj slučaj..teško je promatrati nedostatke, nepravde, neznanje, površnost ili namjerne pogreške nakon što je sve ono najgore prošlo. To nije uzimanje prava nekome tko je za to pozvaniji, odgovorniji pa vjerojatno i stručniji, već naprosto govor srca, nemirenje sa slabostima kojima nije potrebno opterećivati budući razvitak drage nam domovine.… Read more »
Poštovana gospođo Nada Landeka Da Hrvati su izmislili zakon sa rupama..pa su onda kada je to pojedincima bilo potrebno..mogli tražiti rupu u zakonu. Izuzeća je uvjek bilo i bude i u drugim demokradskim zemljama..a li ne da se sa njime ošteti neku drugu ili ćak treću osobu.. ili samu državu. Recimo na temelju poznanstva..da se nekom učini izuzeće..riješe neke goruće stvari ..dokle druga strana ..za to isto mora čekati godinama. Što se pak tiče rodbinskih veza..nije to tako u Hrvatskoj samo na sudovima..u našoj Hrvatskoj ima i postoji gradova..sa kojima komendiraju par obitelji. Naravno putem još uvjek.. rodbinskih i prijateljskih… Read more »
Upravo je u našem Večernjaku pisanla nedavno tema o zviždačima..kako oni u Hrvatskoj nisu dovoljno zaštićeni..onda pak pojedincima se nameće pitanje..dali su oni hrabri ljudi ili izdaice žele slave.. Meni se pak nameće pitanje..možda i nekeme drugome..nije li tu problem već u samom imenu..zvizdač..nebi li to ime trebalo već odavno iza nas biti..nije li to obaveza..a siguran sam da je..da država zaštiti svakog svoga građanina..ako ćemo tako i stranog čovjeka..dobročinitelja..pogotovo onoga..koji im se na kulturni način obraća..bilo to riječjom,djelom i mišljenjem.. putem drektnog razgovora.. pisma..telefona.. Državne vlasti..njihovi voditelji..odvjetnici..sve do lokalni i samoupravnih resorsa u što spadaju i općine njihovi gradonačelnici… Read more »
Poštovana gospođo Nada Landeka Kao prvo prije nego što govorimo o tome svemu.. imam neku moralno..pa i ljudsku potrebu naglasiti. Dobro je što se.. Hrvatski Glas Berlina..nalazi u blizini.. i Njemačke Vlasti..tako da se i oni mogu osvrnuti.ili im netko možda rastumačiti..o čemu mi to..toliko raspravljamo i što pišemo..Može se i dogoditi da netko nešto i od nas..što misli da je dobro,vidi i osjeća snimi..li nam da koju demokradsku evropsku..podršku.. Onaj tko malo više o tome prestudira i razmisli..vjerojatno će me i sam svatiti iako nisam pisac i kniževnik.. što s time mislim postići. Na.. drugu stranu uvjek više puta… Read more »