Mirko Popović
Snagom utrobe, snagom gravitacije
snagom porođajnih muka i katapulta
u njen i svoj krajobraz stigoh
još prašinu razgrćući
U svako hladno jutro četiri puta zebem
osam puta tražim, pa zovem
osluškujem nedozvano, onô
čiji su glasi po mjeri onog
koji opominje: Pamti i traži
na svim stranama ocu s lijeve
ocu s desne strane
Snagom utrobe, snagom žeđi
svoje stablo zarezah okom
žiletom svanućem u ono jutro
kad krv izusti riječ-ordenje
koje krotim, s kojim ne spoznah
ni jednu nijansu Tajne
riječ-ordenje koje tek plamti
preko zemlje
nijemošću krajobraza
razvezano