Mirko Popović
Kad pjesma utihne tražim tvoje oči
zrno sna u kojem se
bude bokori
Kad pjesma zamre u valceru nečujnom
tvoje lice tražim, ptice i uzdah
na mome čelu
I lahor sam i leptir dok prikradaš se
glasom uštapa dremljivog
nad ravnicama
Kad pjesma utihne budim tvoje lice
pokret anđela zagledanog u kočije
na snježnim obroncima
nasmijana
pa glasno tonemo u zagrljaj bajki
u žar suncokreta niz polja zabludnjela
s one strane vremena