piše: Mirela Bajlović-Marasović
Ovih dana mi se srce nekako divlje ubrza… naviru mi lijepa sjećanja… sjećanja koja si baš i nisam mogla ovdje dopustiti… jer previše me boljela spoznaja da sam zakazala… da sam otišla… da ništa nisam mogla promijeniti u Hrvatskoj, osim pomiriti se s činjenicama našeg državnog i društvenog stanja… a to nije bila opcija… osjećaj da nisam bila dovoljno podobna… dovoljno preko veze‘… dovoljno izdržljiva, dovoljno snalažljiva… nisam ništa mogla osim dušu prodat´političkom ološu i tonuti u jadu, bijedi i neimaštini… a ni to nije bila opcija… pa sam otišla……
