piše: Stjepan Poljaković
Do ušiju mi je doprlo da je Ivica Todorić lovac. Od trenutka kada su se snage reda i zakona ukazale pred Kulmerovim dvorima, ne izlazi mi iz uha stara lovačka pjesma: „Sinoć kad sam poš’o u lov na jelene“. Ponesen tim mislima, dijelim s vama promišljanja o lovu i lovcima.
Kroničari su zabilježili da je nesuđeni austrougarski car Ferdinand bio strastveni lovac. Svoj dvorac je nakrcao nebrojenim trofejima i prepariranim životinjama. Za običnoga smrtnika to je vrlo morbidan ambijent, za lovca bjelodani dokaz da zna znanje.
Ima i anegdota iz bivše države. Na jednom, za Tita pripremljenom programu, pjevač je počeo pjevati pjesmu „Lov lovio momak mlad.“ Poslije prve strofe netko je iz Titove pratnje počeo mahati da se prekine s pjesmom. Nitko od glazbenika nije znao o čemu se radi pa su pjesmu otpjevali do kraja. Tek nakon programa dotični je pozvao šefa orkestra na odgovornost. Ispostavilo se da je dotični bio Titov kardiolog i da se zabrinuo jer ta pjesma kod maršala izaziva posebno uzbuđenje.
Maršal je bio strastveni lovac. Skoro svaka republika u Jugoslaviji imala je po jedno lovište u koje je maršal s drugovima naganjao divljač.
Jedna od žešćih kriza u bivšoj Jugoslaviji izbila je baš u lovu. Naime, drug Veselinov nepažnjom je ustrijelio druga Bevca Edvarda Kardelja. Osim za Kardeljev život, svi su bili zabrinuti i za svoju kožu. Netko je trebao objasniti maršalu da mu je bliski suradnik, u kojem su mnogi vidjeli njegova nasljednika, slučajno stradao. No Bevc je preživio ranjavanje, a ostatak momčadi je preživio istragu. Znakovito je da su svi morali potpisati izjavu o šutnji i sve je bar neko vrijeme ostalo sakriveno duboko u lovištu.
Odrastao sam uz lovce. Moj stric i kum bili su lovci. Sjećam se stričevih, dobro, da priznam, strininih priprema za lov. Kada vidite fotografiju za lov uparadiranih lovaca, znajte da se iza skoro svake fotografije krije jedna žena kao logističar.
Lovčev zadatak je da pripremi i odabere oružje, a sve ostalo je na ženi.
Kao što napisah, vlasnik Agrokora Ivica Todorić također je strastveni lovac.
Iza fotografije lovca s trofejima, krije se cijela, ni malo jeftina mašinerija: od odjeće do oružja, od oružja do lovačkih pasa, od pasa do lovočuvara i onih koji skrivećki nagone divljač pred cijev strijelca, do održavanja lovišta i naknade za odstrijeljenu divljač.
Lov je strast, ali i odgovornost, obveza. Lov ima svoje zakonitosti i od pravoga lovca se očekuje da vodi računa o tome što će i kada odstrijeliti. Častan lovac se ljuti na one koji ne poštuju pravila i ne jednom se sukobljava s istima.
Dovoljan je trenutak nepažnje da postanete nenamjerni ubojica ili da vas na kljove nabode razjareni vepar. Kažu da je tako stradao Nikola VII. Zrinski.
Lov je kao i život mnogih, obavijen koprenom tajni i laži. Kao i u životu, za sliku s trofejima trebate cijelu mašineriju koja će, ako ste dovoljno sposobni ili bogati, za vas odraditi sve ono što se ne vidi na fotografijama.
Što ste bogatiji i moćniji, postoji latentna opasnost da se od lovca pretvorite u lovinu.
Sudbina princa Ferdinanda, Bevca, Todorića, Zrinskoga… bjelodano dokazuju kako u životu ništa nije sigurno. Kolo sreće je varljivo, od onoga koji u trenutku odlučuje o životu nevine divljači, postajete predmet lova. Opijeni strašću, ne primjećujete da vam ekipa iza vas sapuna dasku.
Povjerenje u družinu koja vas okružuje je za nas promatrače, ali i za lovce od presudne važnosti. Kvaliteta života ili lova ovisi o tome kako smo se odnosili prema drugima. Ima ih koji se s lovcima druže ne toliko zbog lova, koliko zbog skrivenoga interesa, da im se dodvore, ušlihtaju, da im laskanjem napumpaju ego.
Nekada je poziv u lov značio da si primljen u društvo i da ti se vjeruje. Ima lovaca koji s vremenom postanu ovisni o osjećaju nadmoći pa se posluže nečasnim radnjama, ne bi li zadržali standard i status kojega trenutno uživaju. Nezgodan osjećaj kada u isto vrijeme moraš misliti o onima iza leđa ili onome ispred tebe.
Prokletstvo i blagoslov našega vremena je što se malo toga može skriti od objektiva javnosti. Kada tada na površinu izbiju tajne iz nekog lova.
Na kraju krajeva, sve u životu ima svoju cijenu i vrijeme naplate ma koliko mi sumnjali u to.