Mirko Popović
Znala si
da ću jednom napustiti
dane s mašnicom u kosi
predjele lastavičjih gnijezda
i puls na rubovima
tvojih smijalica
Znao sam
da će se u tvojim očima
dvije trstike sušiti i da će
zalazak sunca usrknuti
sve naše glasove ispod duge
gdje cvale su krijesnice
tvojih rumenih obraza
Znala si
da se neću vratiti
putem srca i da se sreća topi
kao proljetni snjegovi
znala si da će prošlost procvjetati
opsjenama pozlaćenim
Znali smo
da ćemo ostati muk
pijeska u pustinji, da ćemo
omamu uličnih lampiona prerasti
kao što se prerastaju
neotplesani plesovi
izgrebana koljena
i bijela mašnica u kosi