NOSIM VODU S IZVORA

Mirko Popović

Sad praznoruk
s cvijetom i vrijeskom u gori
silazim /ti/ na stazicu

Zajedno gorimo: ti koračaš
sanjajući trešnje rumene
Ja spuštam usne za cvijetom
užarenim u gori

Moje žedne oči
u tvojim bosim stopalima
sa tvoga jezika piju

Sad praznoruk
s tobom bos po putu
bos po prašini po rubu
iza kiša iza godina
silazimo dolje
u djetinjstvo Tabani nam
bosi i glatki ostavljaju vez
ostavljaju tragove

S izvora silazimo
niz žedno žito Niz presušene
cvjetove u gori

Nitko nam ne smeta vjerovati
da opet smo modra tišina
da se njišu naše kose
valovi našeg mora
u daljini iz koje
kroz vrtove davne
živu vodu nosimo sa izvora
bosi po putu
goli u prašini u kojoj preci
ostaviše san
za naše oči

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest


0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments