Komentar na tekst “Tragovi na duši”
Dragica/01.12.2017./ Hvala draga urednice na ponovnom objavljivanju ove priče koja je jutros u meni podigla buru potisnutih emocija i uskovitlala potisnuta sjećanja u ovo teško i za nas znakovito vrijeme.
Glavni lik ove priče je odavno pod crnom zemljom kao i mnogi drugi branitelji a posebno logoraši koji umiru u 50 – tim godinama a i ranije, a na stalnom su nišanu okoline koja zanemaruje ili negira njihove patnje i stradanja.
Danas je moderno skrenuti pogled u stranu, biti cool, zatrpati duboko pod zemlju sve sto nam je učinjeno da bi od žrtve učinili agresora i da ne bi, ne daj Bože uvrijedili nekoga svojom istinom. Danas je moderno izići iz sabora kada se odaje počast hrvatskim žrtvama u ratu i miru jer ne ližemo dovoljno pragove onima koji su nas nekada zatirali.
I ja želim mir i poštovanje svima ali ne izdajom vlastitog naroda i njegovih interesa, izdajom koja ne prestaje. Od 16 000 Hrvata koji su živjeli u Bugojnu ostalo je po zadnjem popisu 1300. Mada je i ta brojka sada upitna.
Dragi svijete to se zove etničko čišćenje. A o logorima u kojima su Hrvati mučeni i ubijani mudžahedinskim metodama premalo je prostora u ovome komentaru..