DOBRA VOLJA I ISTI CILJ

Izjava Franje Akmadže, člana Savjeta Vlade Republike za Hrvate izvan Republike Hrvatske dana našoj suradnici, novinarki Aleksandri Brnetić koja je za Hrvatski glas Berlin pratila konstituirajuću sjednicu u Zagrebu

Zagreb/ 26. 12. 2017. /Na prvoj, konstituirajućoj sjednici 2. saziva Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan RH, koja se 18.-og i 19.-og prosinca 2017. održala u Zagrebu, u hotelu Sheraton, sudjelovala su i trojica predstavnika iz Njemačke – Franjo Akmadža, Mile Baričević i Ivan Karlo Stipić.

Za izjavu sam zamolila Franju Akmadžu kojeg je uz Milu Baričevića kandidirao Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj. Baričević im je nadzornik riznice, a Akmadža je predsjednik.

Evo izjave Franje Akmadže koju je on i autorizirao:

«Upoznao sam ljude iz drugih država koji su vrlo aktivni u svojim sredinama i koji poznaju probleme. Vrlo su stručni. Među nama su liječnici, advokati, tu je i jedan javni bilježnik iz Amerike. Ja bih rekao da imamo dobru perspektivu, a moj je dojam da svi imamo isti cilj. To se uostalom osjetilo i prilikom izbora za predsjednika i potpredsjednike. Sve je bilo riješeno u prvom krugu. Nije bilo svađa između raznih skupina, složili smo se brzo i oko tema.

Postoji velika volja da se postojeći problemi riješe. Predsjednik Grbešić je nekoliko puta ponovio da on probleme želi riješiti u rokovima. Taj je prijedlog podržao i državni tajnik Milas koji je rekao da je ljudima vani teško objasniti ako se nešto ne napravi nakon tri, četiri godine.

Što se tiče samih diskusija, drugi dan je diskusija bila malo dublja. Došao je predstavnik Ministarstva unutrašnjih poslova, državni tajnik Ministarstva vanjskih poslova i tajnici ostalih ministarstava. Mogli smo otvoreno razgovarati o dobivanju i o ponovnom stjecanju hrvatskog državljanstva. Taj problem muči ne samo Hrvate u Njemačkoj nego i u ostalim državama pa tako i u prekooceanskim zemljama. Ima ljudi koji su se ispisali iz hrvatskog državljanstva, a sada ga žele povratiti. I potomci Hrvata su zainteresirani za hrvatsko državljanstvo. Saznali smo da u Čileu ima 300 tisuća Hrvata koji nemaju hrvatsko državljanstvo i da jako teško dolaze do njega.

Raspravljali smo o boravišnim i prebivališnim pitanjima, o osobnim iskaznicama. Predstavnik MUP-a nam je rekao da rade na tome da se lakše dođe do nekih dokumenata.

Raspravljali smo i o tome kako uspostaviti strukturu učenja hrvatskog jezika, a jezik je bitno identitetsko pitanje, koja će funkcionirati u cijelom svijetu. U državama članicama Europske unije koje potiču učenje materinskog jezika migranata, to dobro funkcionira, ali u mnogim državama nije organizirano učenje hrvatskog jezika pa se razmišljalo o osnivanju ljetnih škola.

Ja osobno sam sudjelovao u diskusiji o državljanstvu jer sam iz meni bliskih krugova dobio informacije s kakvim se sve poteškoćama susreću ljudi. Formirat ćemo jednu skupinu koja će raditi na prijedlozima za izmjenu tog zakona, dat ćemo naše primjedbe i komentare na taj zakon.»