piše: Marija Kukić
Prve nedjelje po Božiću (osim ako nije u pitanju Nova godina) u crkvama se proslavlja Dan Svete Obitelji – Isusa , Marije i Josipa. Prikladno ga je slaviti baš u to vrijeme jer Božić je upravo obiteljski blagdan.
Osnovna je poruka Božića – prihvatiti Isusa. Svima koji ga primiše (prihvatiše) dade moć da postanu djeca Božja. I u današnjim obiteljima osnovno je uzajamno prihvaćanje i raspolaganje jednih prema drugima.
Obiteljski život očitovanje je Božjeg života. Jedini put da očuvamo naše obitelji jest ljubav, razumijevanje, milosrđe i posvemašnja dobrota. Dodala bih – i iskrenost u istini. Obitelj je nepresušno vrelo svetosti, ljubavi i života – prva i najveća životna škola. Ona je bila i ostala glavni i najvažniji životni zadatak. Ona je i početak , izvor i korijen ljudskog društva, Crkve i domovine. Naša sudbina ovisi o stanju obiteljskog života. Život u obitelji pruža nam i najdublje radosti i najteže žalosti.
S djecom je potrebna čašica mudrosti, bačva razuma i more strpljenja. (sv. Franjo Saleški)
Djeca uče od roditelja i jednom, kada odrastu vrlo moguće je , da će činiti iste greške kao i roditelji. Na nedjeljnoj propovijedi naš mladi gospodin đakon ispričao nam je prekrasnu priču na tu temu.
Šestogodišnji dječak John vozio se s ocem u nekom bijesnom automobilu. Jednog trenutka zaustavi ih policija zbog prebrze vožnje. Kad je otac trebao pokazati svoje dokumente, u dokumente je gurnuo 20 dolara. Sin ga je šuteći promatrao na što je otac odgovorio: „To svi rade!“
Kad je John napunio 9 godina, majka ga je povela na njegovu prvu kazališnu predstavu. Začudo, karata više nije bilo. Majka je pretražujući torbicu, pronašla u njoj 5 dolara i karta se za predstavu odjednom našla. Pogledala je sina i rekla: „To svi rade!“ Na jednoj utakmici Johnu su se slomile naočale. Tetka je otišla u socijalno i rekla da su Johnu ukrali naočale. I on je besplatno dobio druge. Tetka je samo slegnula ramenima i rekla: „To svi rade!“
Kad je trebao polagati klasifikacijski ispit na faksu, student starije godine mu je ponudio gotovo rješenje ispita za 30 dolara. John je prihvatio ponudu pomislivši: „To su do sada svi radili i nikome se nije ništa dogodilo!“ Ali John je bio žrtva svojeg postupka. Uhvatili su ga da prepisuje i trajno ga izbacili s faksa.
Kad je došao kući, roditelji su se uhvatili za glavu i upitali: „Zar smo te tako odgojili?“ Jesu, zar ne!? Od malih nogu nisu ga pravilno usmjeravali i nije ni moglo drugačije završiti.
Djeca su ogledalo roditelja, kaže kineska izreka.
A nepoznati autor je rekao: U idućih 50 godina neće biti važno koji ste auto vozili, u kakvoj kući živjeli, koliko novaca u banci imali i kakvu odjeću nosili. No, svijet može biti bar malo bolji jer ste odigrali važnu ulogu u životu djeteta.
Pozitivnu ili negativnu!?