Ljubica Rogulj
Tvoje ime simfonijom kapi
Pored moga diše
Ožive mi jagodice prstiju
Na požutjeloj fotografiji
Lice ti miluju
Ivice usana dodiruju
Za sve su krive kiše
Večeras me sjeta omotala
Čežnjom približavam daljine
Da odmorim lice na tvojim dlanovima
Da zaustavim vrijeme čulima
Da pričamo govorom tijela
Da pričamo
Tišinama
O onim našim davnim danima
Ljubica Rogulj/Rođena davno u Imotskom zapravo u jednom malom zabiokovskom mjestu Zagvozdu. Po završetku OŠ odlazim u Split na školovanje. Zanat, srednja upravna, dio upravno-pravnog studija, udaja 2 sina. U firmi Jugoplastika odradila 27 god. uz rad se doškolovala za programera. Član unije Vlaho Bukovac i Zadarske unije RIS. Objavljujem na facebooku, Zajedničkim zbirkama Kulture snova, Zborniku Milenijum stiha Zadar, Zborniku Udruženja slobodnih umjetnika Australije i t.d.
“Ožive mi jagodice prstiju
Na požutjeloj fotografiji”
krive su kiše
pa “Čežnjom približavam daljine
Da odmorim lice na tvojim dlanovima”
jer
kiše su krive, kriva je velika rijeka vremena… koja ne čeka, a mi zalud zovemo, sa obala zovemo uvijek.
Lijep pozdrav, Ljubice:)