Sven Adam Ewin
(Tinu)
U tvojoj bijeloj sobi, u uzi bez raspeća,
Ti znaš da nešto fali.
Blaženo jutro možda? U čaši kita cvijeća?
Na usni osmijeh mali?
Sa dvolitrom u ruci, na usnama sa stihom,
Sa kanilom u grlu,
„Ne boj se, nisi sam“, ti hroptao si tiho
K’o mantru neumrlu!
Pa ako si i lio na družinu za stolom
Svu eruditsku zlobu,
Učeno zlostavljanje tog društva uokolo
Nastavi i u grobu!
I gorući dok grm ti… na Horebu već blijedi,
Ja vraćam se Judeji sa Deset Zapovijedi.