SUDBINA

Julijana Marinkovik
Ponekad bez povoda
ubijaš vjetar
što se poigrava
s ostatkom dana
Budiš negovor u inat
njegovom siromaštvu
To je idealan način
da se oslobodiš starih bolesti

Ti si samo praznina
zagledana u prašinu
ogoljenog vremena
I ova java spava
u nečijoj priči
zasanjanih trenutaka
Sve se začinje od praznine
u beskonačan šapat
tuđinca putnika
I ne postoji istinski san
osim onog
kad vjeruješ da si lud
da razumiješ razlog
jučerašnjem jutru

A meni je sasvim svejedno
za prohujala jutra
Nisam ja kriva
što sam otkrila
da sam jutrom rođena
u mrtvoj zori
Čak se i sjećam glasa
kad sam plačući
molila nebo da me odvede
negdje bliže do sebe
tek tako mogu biti sigurna
da sve što će biti
i trebalo se zbiti

Ipak šteta sto sam skeptik
Nije da ne vjerujem
u sva pusta čuda,
već sam čitala negdje
da skeptici
imaju najduži životni vijek.

 

“Na nebu kopno” 02.2012

preveo: Duško. Babić

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments