NOVA HRVATSKA MIGRACIJA

Bilješka jedne rasprave i otvorena pitanja hrvatske migracije

tekst i foto: Ivica Košak
Frankfurt am Main, subota, 3. veljače 2018. godine. U organizaciji Hrvatsko-Europskog društva Frankfurt održana je diskusija na temu Nova hrvatska migracija u vijećnici grada Frankfurta.

Migracije stanovnike  Hrvatske jednako kao i Bosne i Hercegovina nisu nova pojava. Valovi iseljenika odlaze već stoljećima pred burom i nedaćama iz svoje domovine.

Neočekivana i jednaka tako potresna je nova hrvatska migracija, moglo se razabrati iz pozdravnih riječi Gordana Grlić Radmana, veleposlanika Republike Hrvatske u Njemačkoj. Hrvatska je demografski ugrožena zemlja. Dubravka Jurić, pripadnica tog novog vala iseljeništva, zorno je prikazala razloge napuštanja rodnog Đakova.

U gradu su ulice opustjele. Svaka treća kuća bilježi odlazak za boljim i sigurnijima životom. U želji da svojoj djeci osigura školovanje, a sebi pristojnu mirovinu gospođa Jurić je došla u Njemačku žaleći za rodnim krajem, za koji vjeruje da nije zauvijek napustila.

Ivica Komadina, dušobrižnik za hrvatsku pastvu u Njemačkoj predstavio je statističke podatke, prvenstveno za iseljenika iz Hrvatske i BiH koji se izjašnjavaju kao katolici. Njih je prema Komadini 76% od preko 317 tisuća Hrvatica i Hrvata u SR Njemačkoj. Oko 270 tisuća su državljani Republike Hrvatske a približno 47.000 ima dvojno državljanstvo. Ne umanjujući štetu koju odlazak dijela mladog i obrazovanog stanovništva čini domovini, Komadina je predstavio korist koju katolička crkava u Njemačkoj ima od prirasta katoličke migracije iz Poljske, Italije i Hrvatske. Neovisno o sastavu buduće katoličke vjerske zajednice u Njemačkoj, prema Komadini, prioritet u društvu ima socijalna skrb za strane radnike. Tek 8 (osam) socijalnih radnika koji pokrivaju potrebe hrvatske migracije je očito nedovoljno za prihvat i pomoć novih doseljenika.

Milijan Brkić, HDZ, potpredsjednik Sabora Republike Hrvatske istaknuo je kako nam trebaju rješenja za budući razvoj društva, a ne podjele u društvu. Samokritično o političkom vodstvu, Brkić je istaknuo potrebu otvorenog dijalog. Nepovjerenje i podozrenje u političko vodstvo treba povratiti kroz ispravno i ažurno funkcioniranje pravosuđa i države administracije.

Josip Juratovic, SPD, član Njemačkog Saveznog parlamenta predstavio se kao migrant, „Gastarbajter“ prve generacije. Započevši kao radnik lančane proizvodnje, postao je predstavnik u parlamentu. Nesvakidašnju karijeru objašnjava, ne kao nešto samoposebi razumljivo, nego napor koji u stranoj zemlji treba uložiti i koji je veći, a da bi se na kraju manje postiglo. Ipak, novoj domovini, a koju naziva „maćeha“ ima više za zahvaliti nego onoj  iskonskoj „domovini-majci“. Juratović želi novoj generaciji migranta da im iskonska domovina ostane prva ljubav koja će biti uzvraćena.

Dr. Bernadette Weyland, CDU-kandidatkinja za gradonačelnicu Frankfurta 2018 i Manfred Pentz, CDU dopunili su podijumsku raspravu, ali i skratili mogućnost za raspravu i dijalog, kako je to iz publike primijetio dr. Stanislav Janović, bivši saborski zastupnik.

Facit: Iako se gornja bilješka podijumske rasprave nije zapisnik, a jedva da bi prošla i kao ozbiljno izvješće, ipak ga predstavljam kao radni papir za dijalog i diskusiji koji bi mogli možda i trebali uslijediti. Što je to zaista  novo kod migracije u Hrvata?

Problemi o kojim se govorilo imaju nesumnjivo povijesno karakter. Ne zbog toga što se i Hrvati trebaju „od stoljeća sedmog“ smatrati doseljenicima tamo gdje sada na „tvrdoj stini“ svoju povijest pišu, nego jedne okolnosti iz početka prošlog (20.) stoljeća.

Naime, dr Ante Radić tada piše 13. III. 1902. godine u časopisu Dom programatski članak: O hrvatskoj seljačkoj stranki” u kojem kaže: “Vrijeme je već da se sami seljaci za sebe postaraju. Već je dosta tog pisanja i govorenja, što se vidi i čuje od naše gospode: naš mili, naš ljubljeni, naš mukotrpni, naš mučenički, naš na krst razapeti narod. Tog je već dosta i previše, i što se više toga čita i čuje, to je tome milom i ljubljenom narodu sve to gore. (Usp. Riječ u izdanju Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden, broj 41. 2011.)

Nepotrebno, znam, ipak napominjem kako se mili i ljubljeni narod ovdje treba treba zamijeniti s ljubljenom i milom dijasporom…