piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
Nađe se svakodnevno s nama, na našem stolu. Može biti; crni, bijeli, polublijeli. okrugli. duguljasti, sa sjemenkama ili bez njih, rezani ili u komadu.
Naravno, riječ je o kruhu.
On nas posvuda prati, putuje s nama
U našoj torbi, bdije na našem stolu
U samoći stražari, uvijek budan i tih…
(Nikola Miličević – Kruh)
Nekada su ga domaćice same mijesile i pekle u pećnici, na štednjaku ili u krušnoj peći, Kruh se može nabaviti na više mjesta, ali gdje? U pekari? Netočno. Pekara je mjesto ili tvornica u kojoj se peku pekarski proizvodi.
Pekarnica je prodavaonica u kojoj se prodaju pekarski proizvodi.
Pekarna je žargonizam/ razgovorni jezik, odnosno skraćeni izraz za pekarnicu. Dakle ove tri riječi nisu istoznačnice ili sinonimi.
Nikola Miličević o kruhu kaže još i ovo:
On je brižljivo čuvao naše djetinjstvo
Branio našu mladost, ispunjavao nam dane
Mirisom i nježnošću. On je uistinu bio
Naš svagdanji kruh i naš svagdanji drug
Iz njega su šumjela polja, pjevali klasovi,
Sjale tople srpanjske žetve.
On je skupljao u se sve naše radosti
I naš znoj i suze i stajao je pred nama
Kao blaga opomena i tiha mudrost.
Hranjeni i odrastali na koricama kruha, znali smo ga cijeniti i nikada nam nije bio ni star ni tvrd. Koristio se do posljednje njegove mrvice.
Za dobru osobu kažemo da je dobra kao kruh, A za težak život : KRUH sa sedam KORA.
I još samo citat iz Biblije: Tko tebe kamenom, ti njega kruhom!
Šteta kruha za takve prigode!