piše: Marija Juračić
Pita me zet da mu objasnim fenomen srednjeg roda. Kaže da se svašta govori, a da su neke nebuloze prerasle u dubioze pa me pita, sjećam li se još kako protumačiti srednji rod imenice.
Tumačim mu gramatičko pravilo, a kada vidim da s objašnjenjem nije zadovoljan, odlučim mu održati predavanje o tome kako Dalmatinci već stoljećima u jeziku koriste srednji rod zato da bi sve rekli, a da pri tome nikoga ne bi prozvali za učinjeno. Najbolje ćete shvatiti o čemu govorim na primjerima:
Kada policija u 5 sati ujutro odvede Stipu na obavijesni razgovor, hoće li Dalmoš reći da ga je odvela policija? Neće je ni spomenuti.
Reći će: „Odvelo ga u 5 ujutro.“
Rabi srednji rod neodređenog subjekta, ali sve se zna.
Kada nogometni huligani pretuku nekog jadnika u krivoj boji dresa, hoće li Dalmoš reći, “pretukli su ga huligani?“ Neće.
Reći će: „Pretuklo ga na utakmici.“
I opet se sve zna.
Kada nekom siromašku ovrše kuću i zajedno ga s obitelji izbace na cestu, hoće li Dalmoš reći, “došli su lihvari iz one ovrhoviteljske firme …“ Neće.
Reći će: „Ovršilo mu kuću i izbacilo ga na cestu.“
Ako netko napadne neki roman, koji usput rečeno nije ni pročitao i zatraži zabranu kazališne predstave, vi već znate kako će Dalmoš reći.
„Napalo ga u novinama zbog romana i tražilo zabranu predstave.“
Sve mi se više sviđa taj srednji rod dalmatinskog neodređenog subjekta. Sve kaže, a nikoga ne imenuje.
I češće se rabi u mračnim vremenima.
Dušu dao za demokraciju.