piše: Marija Juračić
Prije nekoliko dana sam pisala o informacijama i dezinformacijama. Sada mi moj zet daje za pravo, ali govori da one nisu samo naš specijalitet. Poteže pitanje ovog najnovijeg međudržavnog skandala i načina na koji ga naši mediji prezentiraju.
Neki je ludonja, povodom posjeta naše delegacije gazio i prljao našu zastavu pa se delegacija odmah vratila u Lijepu našu. I sada na scenu stupaju mediji svojim informacijama.
Počinitelj tvrdi da je čin zaista izvršio, ali kako ništa nije snimljeno, a poznaju ga kao ludonju, nitko ništa ne poduzima. „Nema dokaza“, vele.
„Kako nije snimljeno?“ pitam naivno svoga zeta. „Zar u tom visokom domu nemaju kamere?“
„Imaju kamere,“ smije se zet, ali se naša zastava nalazila u mrtvom uglu“.
Tu mi odmah proradi kliker pa kažem da su naši još dobro i prošli. Što bi se desilo da su ušli u taj mrtvi ugao iz blizine pogledati našu svetinju? Možda bi ih ludonja sve pokokao, a dokaza ne bi bilo. Svi bi se našli u mrtvom uglu. Sve mi se čini, moj zete, da je taj tip njih htio u tom mrtvom uglu srediti na mrtvo, a kad su samo prošli i nisu nasjeli njegovoj zasjedi, čovjek je naprosto podivljao.
Zet se smije i kaže da sam posve luda kada govorim takve gluposti, a ja se sjetim Stjepana Radića, ali ga ne spominjem mom zetu, jer on bi možda pomislio da govorim o nekom rock pjevaču, nekome iz moje generacije.