tekst: Sonja Breljak
foto: Sonja Breljak i Željko Buklijaš …foto album
Berlin/ Prošlotjedno, sedmodnevno putovanje u Hrvatsku planirala sam prema par događaja ili bolje rečeno prema ljudima do kojih mi je stalo. Pa onda tako odoh do Broda, Lize, Emilova humka, do naše lektorice Marije u bolnici u Vinogradskoj, zagrebačkim trgovima s Marijanom, do Evelin Novak u HNK, na pjesnički susret u Sesvete…
E, baš o ovom posljednjem, pjesničkom susretu u Sesvetama hoću vam ispričati nekoliko rečenica.
Ja, naime, što zbog profesionalne deformacije a što zbog ljubavi prema jeziku, pisanju, prozi i poeziji, pratim s velikom radoznalošću književne novosti u Hrvatskoj, nova izdanja, knjige a poznajem i brojne pisce, pjesnike. Kako i sama u Berlinu često vodim programe raznih manifestacija a unazad desetak godina evo i naš Glas zna organizirati Pola ure kulture u kojemu gostuje koji pisac/ pjesnik-namjernik, zanima me kako se takvi događaji odvijaju u Hrvatskoj.
Zbog toga sa zanimanjem pogledah još i prije puta, najavu održavanja Pjesničkog maratona, Stihotrona u Gradskoj knjižnici u Sesvetama. Knjižnicu vodi a i ovaj pjesnički maraton organizira glavom i bradom, Ivan Babić, pjesnik, dobitnik pjesničke nagrade Tin Ujević, prisutan i na stranicama našeg Glasa u rubrici Poezija, na koncu, i moj virtualni prijatelj.
Tako se javih Ivanu još prije puta te naznačih dobru namjeru doći na Sesvetski maraton. E, bilo je to lakše reći, nego li ostvariti. Barem tri puta sam se predomišljala, pa na koncu ipak, sa zagrebačkog Glavnog kolodvora uhvatih vlak do Sesveta. Moj prvi posjet ovom gradskom naselju, njegovoj Gradskoj knjižnici i godišnjem okupljanju pjesnika na Stihotronu. I nisam se pokajala!
Najprije, sa zadovoljstvom obiđoh centralne dijelove ovog gradića, točnije, jedne od 17 zagrebačkih četvrti u kojoj živi oko 70 tisuća stanovnika. Posjetih Crkvu Svih Svetih, ubrah grančicu rascvjetalog i mirisnog jorgovana kojeg kod nas u Berlinu tad još ni u tragovima nije bilo, pa se zaputih preko puta ulice gdje je na Trgu Dragutina Domjanića, na broju 6, Gradska knjižnica Sesvete. Pjesnički maraton imao je početi u 18 sati. Nešto prije sam u knjižnici, u prostoru gdje su poredane stolice i postavljeni mikrofoni netom do redova polica s knjigama. Već je pristiglo dosta sudionika, gostiju. Ivan Babić je organizator i voditelj događaja pa ima pune ruke posla. Unatoč tome, iste sekunde po mom dolasku, iako se po prvi puta susrećemo, s radošću se prepoznasmo i vrlo srdačno pozdravismo.
Ovo je bio 11. po redu Sesvetski pjesnički maraton. Poezija je bila ukomponirana u glazbeni okvir koji su priredili učenici Glazbene škole Zlatka Grgoševića iz Sesveta, potom 91 crew -rap grupa za promicanje istine te izvrsne Lidija Bauk i Dunja Knebl. Program su vodili: Sonja Zubović i Ivan Babić. Na Stihotronu ovog pjesničkog okupljanja bila je Božica Brkan. “Stihotron je takozvano, prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.” Od 17. travnja do 30. travnja 2018. godine, bila je to, dakle, suvremena hrvatska pjesnikinja Božica Brkan.
Pored Božice, stihove su sve do skoro pola noći govorili i: Diana Burazer, Nada Crnogorac, Nikica Krajina, Mirjana Sačer Bobanec, Gojko Polegubić, Davorin Žitnik Žito, Ana Galić, Nikolina Antić, Sonja Breljak, Željko Buklijaš, Marinko Markota, Franjo Novak, Boris Kvaternik, Miroslav Kirin, Sonja Mendek, Davor Šalat, Lana Derkač Šalat, Kemal Mujičić Artnam, Mate Kavel, Vinko Hasnec, Alka Pintarić, Goran Gatalica, Roko Pervan, Ema Topić, Štefica Vanjek, Toni Pavković, Evelina Rudan, Jakov Skok, Nediljko Bekavac Basić, Ivan Bekavac Basić, Zorka Jekić, Ivan Tomičević, Vlado Vladić, Sonja Zubović, Zvonko Zečević, Nenad Slukić, Ivan Mlačić, Denis Kovač, Darko Klarić, Jure Adžamić, Lucija Kljajić, Vjekoslav Kipson, Ivica Drljača, Miljenko Božić, Ivan Babić…a bilo je i onih koji radi dužine trajanja programa nisu dočekali svoj nastup pa je skup ostao uskraćen za još prilično dobrih stihova.
Njima, vama, onima koji nisu nikad doživjeli ovakve pjesničke skupove mogu potvrditi kako je ugodno i potrebno to druženje, razmjena, predstavljanje. Ivan Babić sa Stihotronom, radi lijep posao, najavaljuje, promovira, okuplja, organizira, otvara pozornicu svima, na pjesnički tron stavlja suvremene hrvatske pjesnike, daje riječ i neafirmiranima.
Bila mi je čast imati prigodu na ovakvom skupu reći nekoliko riječi o radu Hrvatskog glasa Berlin. Izrekoh i koliko nama vani, od svega najviše, više od bilo koje političke opcije, (umjesto političara pošaljite nam kulturu: umjetnike, pjesnike, glumce, plesače) nedostaje draga hrvatska riječ. Pozvah u pomoć Frana Mažuranića koji je živio i umro u Berlinu: “Iako ne govorim hrvatski, to hrvatski snivam, a snivam vrlo često.” Mislim da su me sudionici 11. Sesvetskog pjesničkog maratona, razumjeli. Darovah im i prelijepe stihove sa stranica našeg Glasa.
Brojne fotografije svjedoče – bilo je dosta sudionika/posjetitelja. Dojmovi koje ponesoh govore o lijepoj atmosferi. A planovi u glavi kako bih stigla na ovaj događaj i dogodine, govore kako je poziv Ivana Babića, voditelja knjižnice i Stihotrona, da dogodine Hrvatski glas Berlin bude suorganizator, urodio plodom. Pa, evo već sad pozivam sve naše pjesnike-suradnike: pridružite nam se dogodine, na 12. Sesvetskom pjesničkom maratonu! Eto prilike bolje se upoznati a i predstaviti.