PJESNIK TUĐIH OBALA

VIKTOR VIDA  …U POTRAZI ZA SVOJOM OBALOM
U nakani da oživimo sjećanja na zaboravljene hrvatske pjesnike, pjesnike koji nikada nisu pobudili pažnju hrvatske javnosti iz prostog razloga što su bili zabranjeni, a sada zanemareni, predstavljamo vam danas Viktora Vidu.
Veliki broj hrvatskih pjesnika bio je prisiljen živjeti u tuđem svijetu, otrgnut od zemlje i od jezika kojemu pripadaju. Među njih spada i Viktor Vida.
Rođen 1913.u  Boki kotorskoj, Vida je živio i u dosluhu s vrhovima moderne europske poezije, čak i onda kada ga je nesretna emigrantska kob bacila do daleke Argentine, gdje se uvjeren u egzistencijalnu bezizglednost ubio u dobi od četrdeset i sedam godina 25. rujna 1960.
Vida je bio poznat kao ekscentričan i duhovit čovjek, boem …nimalo sličan onome kakav je bio u svojim pjesmama, tako da mu je poezija za života uglavnom prošla nezapaženo. Tek poslije smrti i posmrtnog izdanja njegovih Sabranih pjesama u Buenos Airesu, počeli su se češće javljati članci o njemu i njegovoj poeziji. Svojim dvjema zbirkama Svemir osobe (Buenos Aires, 1951) i Sužanj vremena (Buenos Aires, 1957) stekao je pjesnički ugled u širokim slojevima hrvatske emigracije. Novija hrvatska poezija ne poznaje pjesnika u čijem je djelu u tolikoj mjeri ugrađena njegova intima, ne poznaje tako čitljivu potresnu poetsku ispovijed kao što je čitamo u hermetičkim Vidinim sithovima.
Za danas smo odabrali jedan Vidin prijevod njemačkog pjesnika Rainer Maria Rilkea. U pjesmi Težak čas, Vida je pronašao sebe.
TEŽAK ČAS

Tko plače sad u svijetu bilo gdje
bezrazložan plač u svijetu bilo gdje
plače nada mnom.

Tko grakće smijeh negdje kroz tu noć
bezrazložan smijeh kroz noć ovu sad,
smije se meni.

Tko gazi sad nekud kroz taj svijet,
bez razloga gazi nekud kroz taj svijet,
dolazi k meni.

Tko sada mre u svijetu bilo gdje,
bez razloga mre u svijetu bilo gdje,
gleda u mene.

Rainer Maria Rilke

Preveo Viktor Vida
»Glasnik sv. Antuna«, III, br. 4, str. 10, travanj 1949.