KUCATI NA SUSJEDOVA VRATA

U ORGANIZACIJI MAŽURANIĆA PREDSTAVLJENA PROZA RUŽE KANITZ
piše: Sonja Breljak
Berlin/ U prostorima Hrvatske katoličke misije, a u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva V. F. Mažuranić, predstavljena je proza Ruže Kanitz, Hrvatice porijeklom iz Like koja više od 30 godina živi i  radi …na našu sreću i piše …u Berlinu.  Jer, da nije toga ne bismo imali tu ugodnu prigodu čitati, saznati i razgovarati o doživljajima i osjećajima onih koji iz svojim rodnih mjesta stignu u druge, bliže ili dalje krajeve, među ljude drugačijeg mentaliteta i običaja, drugačijih jezika. O nama samima je tu riječ. O tome je Ruža Kanitz pisala do sada u dvije knjige, u romanu Polenta oder Milchkaffee i knjizi razgovara pod naslovom Die fremde Nachbarin.
I nije …jer u današnje vrijeme  to svakako nije lako …ova večer  okupila veliki broj sudionika. Petnaestak radoznalih duša svjedočilo je tomu. No, priuštila je svakako ugodne  trenutke. S par riječi je predsjednik “Mažuranića” Stjepan Lozančić, predstavio Ružu Kanitz. A autorica je uzvratila čitanjima iz svojih knjiga. Na njemačkom jeziku. Jer …to je jezik kojim Ruža Kanitz piše. Eto, Lucija,  glavni lik romana Polenta oder Milchkaffee …koji u mnogim opisima i doživljajima personificira samu autoricu … nakon mučnih godina integracije, svoju mirnu luku pronađe u njemačkom društvu. A autorica u njemačkom jeziku. -Zaboravila sam hrvatski …teško mi ide …zna reći Ruža Kanitz. Ali, vidite …to baš i nije tako. Hrvatski jezik naše Ruže  Kanitz tek se malo povukao pred snagom potrebe i osjećaja pripadati novoj sredini … ne biti vječito stranac. Hrvatski jezik autorice je tek malo zaspao. Da njegovu ljepotu Ruža Kanitz …prema njenoj izjavi …obnavlja svakodnevno uz tekstove, priče i pripovjesti našeg Hrvatskog Glasa Berlin, primamo kao veliko priznanje ali i odgovornost.
Priče o mladoj Luciji koja radi ljubavi,  predjele rodnoga ličkoga sela  mijenja za ulice njemačkog velegrada te pripovjesti drugih žena iz 22 razgovara prikupljena u knjizi Susjeda strankinja, izazvali su na ovoj večeri u organizaciji “Mažuranića”, zanimljive razgovore o integraciji, životu, prošlim godinama. Jedna sudionica večeri ispripovjedala je svoj doživljaj sa susjedom-Njemicom, i koliko je dugo i ustrajno željela premostiti tu barijeru, postati prava susjeda a ne samo strankinja. I s koliko je truda u tome i uspjela. I kako je to bilo višestrano nagrađeno.
Literarna večer s Ružom Kanitz, i uz mali broj sudionika, pretvorila se u ugodne, fine razgovore i druženje.  Čini se …upravo to je ono najljepše što jedna knjiga može napraviti -tematizirati poblematiku koja ne stoji intenzivno pod lupom javnosti a po značenju zaslužuje takav prioritet.
Poznat nam je osjećaj otuđenosti, neprihvaćanja, osjećaj da smo stranci. Težak je to  osjećaj. A  s druge strane, i sami smo često bili  u situaciji sresti, upoznati nekoga tko je, igrom slučaja ili öudne sudbine, netom stigao u drugu, njemu nepoznatu sredinu. Negdje drugdje ili pak, tu k nama, u Berlin.
Koliko smo i sami učinili da se ne osjećamo strancima? Koliko smo često i drugima pružili ruku da ta prilagodba bude lakša? Koliko smo često mi kucali na tuđa, susjedova, susjedina vrata? Otvorili kad netko na naša  kuca? Upoznali strance koji žive u stanu do nas? Pozdravili?  Pomogli?
Neki su o tome razmišljali nakon večeri provedene uz prozu Ruže Kanitz. Mnogi će o o tome razmisliti nakon čitanja njenih knjiga. Lijep pokazatelj kako je Ruža Kanitz izborom tema, na dobrom putu. Autorica uskoro završava i knjigu razgovora s migrantima, muškarcima.  Knjiga će imati naslov  “Deutsch mit Akzent”. I mi je s nestrpljenjem očekujemo.