“POVRATAK” DAMIRA LUKAČEVIĆA

DIRLJIVA   PRIČA O ŽIVOTU ISELJENIKA U HRVATSKOJ ZAJEDNICI
piše: Sonja Breljak

U prostorima Hrvatske kulturno umjetničke i sportske zajednice, organizirana je projekcija filma Povratak, redatelja Damira Lukačevića. Pa iako berlinski Hrvati i nisu pokazali pretjerano zanimanje za ovu projekciju, oni koji su subotnju večer odlučili provesti uz ovaj film, nisu se pokajali. Naime, film Povratak, dirljiva je priča o životu hrvatskih iseljenika u Njemačkoj. Priča je to o dolasku, životu, radu, štednji, snovima o povratku, odnosu prema domovini, o razlikama među generacijama, o snovima, načinima i životu  u kojemu pronalaze i ostvaruju svoj identitet, poduprta izvrsnim glumcima Mustafom Nadarovićem i Vlastom Knezović. Kompleksna je to priča nabijena emocijama u kojoj svaki od gledatelja pojedinačno može pronaći i veliki dio sudbine svoje obitelji.

Film Povratak snimljen je 2003. godine i iste godine je premijerno i prikazivan u  Berlinu i drugdje u Njemačkoj, potom i u Hrvatskoj, na Filmskom festivalu u Motovunu a imali su ga prigodu i kao TV film vidjeti i gledatelji televizije u obje zemlje. Projekciji filma Povratak u Hrvatskoj zajednici, nazočio je i redatelj Damir Lukačević.
Po završetku projekcije, redatelja je pozdravio predsjednik Zajednice, Željko Matić, te je potom upriličen i ugodan razgovor  sa publikom. Damir Lukačević je sa zanimanjem saslušao  mišljenja i pitanja posjetitelja o filmu. A riječ-dvije s njim, progovorismo i mi za naše čitatelje.
-Rođen sam 1966. godine  u Zagrebu. Mama je iz Duvna a tata je iz Istočne Slavonije. Tata je došao 1966. u Njemačku a mama 1970. godine.  Odrastao sam u Stuttgartu sve do mature. Roditelji su se vratili 2003. godine, otprilike kad sam i počeo raditi ovaj film, rekao je Lukačević potvrđujući i ovim riječima kako  je za radnju filma Povratak  inspiraciju i temu crpio iz svoje i drugih iseljeničkih obitelji.
–Film je završen 2003. godine. Koštao je oko 1,5 milijuna eura i to je 90 posto njemačka produkcija. Hrvatsko Ministarstvo kulture vrlo je malo tu sudjelovalo. Film obrađuje temu identiteta. Da li je čovjek manje vrijedan ako ne uspije u životu, pita jedan od likova. Svatko u filmu traži neku potvrdu, respekt. Tako i obitelj koju film promatra, koja živi u nekom paralalenom univerzumu, traži sebe. Važno je da je na kraju jasno, generacije se rastaju, jedna ostaje ovdje a druga se vraća. Želio sam film u kojemu ima i humora, ironije.  Bilo mi je važno da i ta prva generacija dobije nešto pozitivno, neku zadovoljštinu svog  života. Vidim da se ljudi smiju, baš ljudi iz te prve  generacije. Njima  je jasno što su dobili i što izgubili ali im je i drago da to vide i u nekom  pozitivnom, duhovitom svjetlu.  Njemačka reakcija na ovaj film je  svojevremeno bila vrlo dobra, film je dobio i nekoliko nagrada. Nije imao puno gledatelja u kinima ali jeste na televiziji, rekao je Lukačević pojašnjavajući svoj dalji rad.
– Snimio sam novi film. Zove se Transfer. Bit će prikazan na festivalu u Puli. To je apstraktna priča o transferiranju duha u druga tijela, jedna moderna parabola. U njemu nema hrvatskih glumaca, tek jednu malu ulogu ima bosanskohercegovačka glumica Zana Marjanović. Financirala ga je u potpunosti  Njemačka, ja sam njemački redatelj,imam njemačku putovnicu ali tipično, osjećam se u Njemačkoj kao Hrvat  a u Hrvatskoj kao stranac, pojasnio je Damir Lukačević, svoj identitet i osjećaje  iz kojih je svojevremeno  proizišao i film o povratku hrvatske iseljeničke obitelji, netom prikazan u Hrvatskoj kulturno umjetničkoj i sportskoj zajednici u Berlinu