Anela Borčić
Dok putujem
ponekad me očima predaka
motre golemi sljezovi cvjetovi
i sve ceste me prigrle
mirisom poznate prašine
More mi u taj čas izbije čelom
po njemu poteku oblaci
i zapljusnu sjećanja
Al dušu mi baš zapeče jako
uvijek i jedino tamo
gdje ranilo me je trajanje
oštricom puknutih ljubavi
Dok putujem
ponekad me očima predaka
motre golemi sljezovi cvjetovi
To žele da njima zacijelim
sve rane u sebi
“Dok putujem
ponekad me očima predaka
motre golemi sljezovi cvjetovi”
Lijepo, sjetno i inspirativno. Usput – ISKRENE ČESTITKE ZA PRVI ROMAN, draga Anela:)