Anela Borčić
Danas je svetac, dobar i sjajan
grad ga veseljem, ljepotom slavi
djeca u bijelom, miriše lipanj
dani ko dukat, ljeto se plavi
Trg je okićen, sva zvona zvone
i nitko danas ne želi tugu
al neki starac prosi pred pragom
od sitih i sitnih božanskih slugu
Pticu na glavi nosi kao znamen
pleše i svira prljav je, smeta
bijesan u rulji užiže plamen
neka se makne, crkva je sveta
Šarene žene žale ga lažno
ugledni muži tjeraju smjelo
samo ga svetac zagleda nježno
jer danas on je to jadno tijelo