piše: Žarko Delač
U iščekivanju novih dobrih igara i rezultata naše nogometne reprezentacije na svjetskom prvenstvu u Rusiji, nastavku teniske muške rapsodije i početku dobrih igara košarkaške reprezentacije jedna misao ne uklapa se o ovo sportsko blještavilo.
Riječ je o sportskoj rekreaciji i amaterskom sportu. Konkretnije, nedavno sam bio na planinarenju u Alpama na granici Italije i Slovenije i zapazio kako naši susjedi imaju drugačiji odnos prema prirodi i sportu.
Naime, u velikom broju može ih se vidjeti na planinarskim stazama, biciklističkim rutama ili riječnim i jezerskim veslačkim regatama. Pri tome, nema iza njih ostataka smeća ili recimo opušaka i doista se mogu pohvaliti kako su zelena dežela.
S druge strane, očigledno je kako su naši sportski tereni sve više pusti, lopta nije glavni predmet zanimanja među mladima ali je zato pretilost vrlo učestala. Šteta što naši političari koji su ponajveće medijske zvijezde, tome ne pridaju veću važnost. Pokušaji gradonačelnika Bandića u vožnji biciklom i sudjelovanje u utrkama ostaju usamljeni iako su mnogi dužnosnici sakupili za vrijeme mandata očigledan višak kilograma.
Najlakše je za takvu situaciju osuditi elektronički bum i korištenje raznoraznih uređaja koji su prikovali današnje naraštaje uz fotelje. No, što je s mnogobrojnim sportskim udrugama, savezima, odborima i školskim natjecanjima koji ne uspijevaju usaditi ljubav prema sportu i rekreaciji? Školski, eksperimentalni program godinama, kontinuirano problematizira znanje a odgoja i sporta nema ni u natruhama. Unatoč tome, u konačnici, učenici na dodjeli nagrada znanja citiraju Cesarića i “Krhko je znanje”.
Pri tome je posve sigurno kako je uz sport i rekreaciju usko vezana i razvijena svijest prema okolini. Stoga je u Sloveniji, Islandu, Skandinavskim zemljama, nezamislivo da tinejdžeri puše na javnim mjestima i bahato bace opušak na kolnik ili tramvajsku stanicu iako je par metara od njih pepeljara.
Stoga bi nam naši izvrsni sportski veleposlanici koji nas primjereno promoviraju u čitavom svijetu, trebali biti poticaj i uzor da napravimo kvalitetnije korake na cjelokupnom području rekreacije, zdravog kretanja i odnosa prema prirodi. Povremene ciljane akcije pomalo se pretvaraju u pomodne i medijske predstave i marketinške akcije umjesto da oživimo kontinuirano i cjelogodišnje promoviranje zdravog života.
Kako je u zdravom tijelu opće je poznato i zdrav duh, imali bi veseliju, optimističniju i raspoloženiju naciju. Možda bi se otvorile i nove perspektive samozapošljavanja, kućne radinosti i obrta umjesto odlaska u recimo magloviti i kišovitu Irsku? Time možemo i naš nedostatak tjelesnih aktivnosti promatrati u svjetlu demografske obnove i odnosa prema domovini ali do sada o tome nisam ni slova pročitao.
Krajnje je stoga vrijeme da umjesto predlaganja infantilnog isključivanja električne energije naši predstavnici u Saboru posvete tome više pozornosti. A manje selfijima, video prijenosima, Youtube kanalima ili korištenju ostalih društvenih medija u neshvatljivoj potrebi za samopromocijom.