piše: Žarko Delač
Ovogodišnji godišnji odmor započeo sam ljetovanjem koje je obilježio izgubljeni vjenčani prsten u moru. Dilema, hoću li ga pronaći ubrzo je otklonjena nakon što su se pojavili veliki valovi i olujno nevrijeme no, ovaj me događaj potaknuo na zanimljivo razmišljanje.
Tako sam zaključio da je moguće pronaći i zlatnu iglu izgubljenu na prekooceanskom brodu u Atlantiku, a ne moj prsten jer je vrijeme beskonačno.
Isto tako, odgovor postoji li u svemiru još drugih bića, posve je jasan jer je i svemir, tj. prostor kao još jedna dimenzija uz vrijeme, beskonačan.
Stoga imajući na umu ove odgovore, lako je objasniti i aktualnu situaciju u našoj domovini u ovom našem malom djeliću svemira i mikro trenutku postojanja.
Pri tome mislim na negativnu energiju koja se u prvom redu kontinuirano širi društvenim mrežama koje su danas dostupne svakome i na svakom koraku. Jedan prijatelj mi se požalio kako više ne čita već i blokira poruke jer ne želi da ta energija prijeđe na njega. No, pri tome je u potpunoj zabludi. Jer kada ne bi bilo širitelja takve energije živjeli bi već sada na zemlji u raju i čemu bi onda ovaj zemaljski život služio. Konkretnije, kada bi imali čvrste dokaze da Bog postoji ili znanstveno utemeljenje, vjera bi bila nepotrebna, svi bi bili vjernici, ne bi bilo zla…
Pokušavajući mu to objasniti smanjila se njegova razina srdžbe prema beskrupuloznim hrvatskim tajkunima, anacionalnim javnim osobama i suvremenim nevjernicima. No, misija i takvih osoba ima svoju ulogu i poslanje te ju tako treba i prihvatiti. To je najbolje izrekao ovih dana i proslavljeni Stipe Božić: „ Hvala onima koji ne podnose hrvatske uspjehe jer pridonose da ju ja još više ljubim!”.
Upravo u tome je sva mudrost, možemo reći, i našeg životnog puta na Zemlji i borba dobra i zla. Poželjno je pri tome biti na strani dobra i svjetla koliko je kod i kada je to moguće, a ponajviše odluka ovisi o samoj osobi. Za početak, skromnost i poniznost najbolji su put prema tome, unatoč silnim naporima i trudu suprotne strane koja okuplja daleko manji broj sljedbenika.
No, ne treba se opustiti i očekivati kako će se sve riješiti samo od sebe već i nadalje treba kontinuirano raditi i truditi se promovirati pozitivne stvari. Bilo da je riječ o zaštiti okoliša i čuvanju naših plaža, poštivanju tradicije, obitelji, slobode ili vjerskih osjećaja. Blagodat je pri tome da kršćani jedini imaju privilegiju izreći i potom u pokori i okajati svoje grijehe, a ne živjeti cijeli život s njima. Upravo ta unutrašnja borba i nespokoj dodatno razara naše sugrađane koji se nalaze na tamnoj strani životnog mosta pa olako prelaze u kritizerstvo, ironiju, podmetanja, lažna obećanja…
I naravno, situacija koju su nam priredili naši nogometaši s refrenom “Lipa li si”, nikako im ne odgovara te ih samo dodatno motivira na verbalne eskapade i bezočne pokušaje nametanje svoje volje. No, sve je to toliko prizemno i prozirno i nema straha od njihovih aktivnosti, a stoga i razloga za zabrinutost ili prenošenje negativne energije.
Zaključno, prije ću pronaći prsten u Jadranskome moru nego što ova medijski dobro raspoređena manjina uspije u svojim zlokobnim naumima koji nisu u skladu s prirodnim, ljudskim i vječnim zakonima.
Ili, završit ću s još jednim glazbenim refrenom: “Uzalud vam trud svirači!”