Obitelj Jurčić iz Brodskog Stupnika možda vodi “život drugačiji od drugih”, svakodnevno se suočava s brojnim dijagnozama, no njihova priča dokazuje jednu nepobitnu činjenicu: pozitivan duh može nadvladati sve prepreke
Iz drugih medija/IN PORTAL/ autor: Klaudija Klanjčić
“Molim da nam pomognete sa savjetom kome i kako se obratiti da bi mi sin pravovremeno dobio osobnog asistenta na fakultetu u Slavonskom Brodu, jer bez asistencije neće moći studirati”, rekla je Slavica Jurčić (44) iz Brodskog Stupnika, majka dvoje djece koje je dobila sa suprugom Ivanom u 22 godine sretnog braka.
Rođena je u svibnju 1974. u Slavonskom Brodu. Završila je trogodišnju srednju obrtničku školu – Tehnološku školu, stekavši zanimanje odjevni stručni radnik. Trenutno je nezaposlena pa sve vrijeme uz obitelj posvećuje brizi oko voćnjaka i vinograda gdje imaju oko 2500 čokota sorte syrah i graševina. Uz to još imaju i ovce te guske.
Dok stariji, 21-godišnji sin uspješno studira, majka trenutno najviše strepi nad sudbinom mlađeg sina Domagoja, koji je dijagnozu u spektru autizma dobio u sedmom razredu osnovne škole. Naime, tada je doživio vršnjačko zlostavljanje zbog toga jer je po njima bio ‘drugačiji’. Po majci, ‘intelektualno iznad njih’.
“Biti majka dječaka s Aspergerovim sindromom je veliki izazov jer su takva djeca posebna. Mogu puno, ali imaju i poteškoća vezano za stres u školi – posebno zbog nerazumijevanja, a često puta i zbog zlostavljanja. Mnogi od njih ne uspiju završiti srednju školu. Stoga je moj glavni cilj da sin Domagoj ostvari upis iduće godine na željeni fakultet, stekne željeno zvanje i postane ravnopravan sa svojim vršnjacima. Na mojem putu odgoja puno mi je pomogla njegova Tehnička škola u Slavonskom Brodu i profesori koji su ga prihvatili te u njemu vidjeli potencijal. Ove zime obavili smo procjenu na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kod profesorice Jasmine Frey Škrinjar te vještačenje u Centru za vještačenje u HZMO-u u Slavonskom Brodu. Domagoj je dobio rješenje o 100-postotnom tjelesnom oštećenju. To nam je bitno radi državne mature i upisa na željeni fakultet“, objasnila je Slavica, s određenom sjetom u glasu kad se prisjeti zlostavljanja, koje je ostavilo velikog traga na djetetov život.
Priznala je da je nakon svih godina zaplakala u ožujku kad je primila u ruke rješenje o tjelesnom oštećenju – ne zna ni sama da li od sreće ili tuge, jer neke situacije su je shrvale, ali Domagojeva upornost i trud su joj dali snage da ide neumorno dalje.
Iako je i prije tražio, prvi puta Domagoj je osobnu asistenticu dobio u trećem razredu srednje škole, što ga je definitivno preporodilo te mu se povećao i razredni uspjeh.
“Ove godine je imao asistenticu Nikolinu u srednjoj školi, koja je bila odlična i nadam se da će ona ostati i za iduću školsku godinu. Također znam da bi on trebao imati asistenta na fakultetu, ali ne znam kako i na koji način to možemo ostvariti. Nismo ni u jednoj udruzi jer Domagoj ne želi ići na druženja, dok u školu voli ići jer ga zanima sve vezano za struku. On je genijalac za rješavanje teških zadataka”, istaknula je majka.
Uglavnom, Domagoj će pokušati upisati Fakultet strojarstva u Slavonskom Brodu.
“Uistinu mu je potreban asistent koji bi ga nadzirao, tj. bio posrednik između njega i profesora radi otežane komunikacije. Naravno, asistent treba biti te struke, kako smo dobili savjete na fakultetu”, rekla je Slavica.
S druge strane, majka barem malu utjehu u cjelokupnoj situaciji pronalazi u pisanju. Tu joj pomaže bujna mašta, ali i velika ljubav prema životinjama, posebno prema guskama koje su njezine mezimice te malim janjićima, koje je nekoliko othranila na flašicu. Ujedno voli duge šetnje Stupničkim Brdom s ljubimcem Zagorom, hrvatskim ovčarom, koji se pokazao super lijekom samom Domagoju.
Uz to, aktivna je na Facebooku, gdje puno pratitelja pozitivno reagira na njezine priče koje objavljuje na iseljeničkom portalu Hrvatski glas Berlin. Također je i administratorica u FB grupi Asperger HR, koja je napravljena radi razmjene iskustava roditelja djece s Aspergerovim sindromom.
“Po reakcijama i praćenju cijele grupe vidim da jako pozitivno djeluje na ljude. Ponosna sam što ovim oblikom rada pomažem drugim roditeljima, ali smatram da su i oni meni puno pomogli”, rekla je Slavica.
Zbog bolesti, smatra da vode život “drugačiji od drugih”. Naime, ona ima dijabetes, a Domagoj, uz navedeni sindrom astmu, srčanu manu, probleme s govorom.
“Ipak to nas ne sputava da živimo punim plućima“, zaključila je Slavica.