piše: Marija Juračić
Za domaću zadaću mora moj unuk napisati nešto o baštini svoga kraja. Odbija ideju da piše o Baščanskoj ploči jer o njoj svi sve znaju.
„Piši o industrijskoj baštini“, predlaže moj zet i malac se odmah zagrije za ideju pa traži podatke.
„Uzmi kao primjere tri riječke tvornice“, nastavlja zet važno, “tvornicu papira, čuvenu Harteru koja je 180 godina proizvodila papir, koja je 1991. proizvodila 5% ukupnog papira za potrebe cijeloga svijeta. Te iste godine držala je drugo mjesto u Europi po proizvodnji cigaretnog papira, a zatvorena je 2005. godine iz još nerazjašnjenih razloga.“
Pogledam zeta prijekorno jer malcu puni glavu nepotrebnim detaljima, ali on nastavlja:
“Pa onda tvornica Rikard Benčić. Ona je proizvodila motornu opremu. To ti je ono ruglo usred grada gdje smo parkirali kada smo ti išli kupiti tenisice…“
Želim se ubaciti u razgovor, ali moj zet ne zatvara usta:
„Onda Torpedo, tvornica oružja, kamiona i motora koja je 2000. otišla u stečaj. Znaš li, sine, da je u toj tvornici izrađen prvi torpedo na svijetu?“
Unuk zaključuje da mu je to dovoljno podataka i nešto piše u svoju bilježnicu. Čini mi se da je prije završio nego što je počeo pisati pa zahtijevam da mi pročita napisano.
I on čita:
„U mojem gradu postojalo je mnogo tvornica. Sve su iz nepoznatih razloga propale što je jako dobro za bogaćenje naše baštine. Kad ih malo dotjeramo i opskrbimo fotografijama, moći ćemo se hvaliti pred svijetom kako je bogata naša baština.“