piše: Žarko Delač
Koliko smo puta čuli ili možda i sami izrekli: Kakva je to današnja mladost, mi takvi nismo takvi bili i kakva nam je to budućnost.
Na takve misli nas, tijekom ljeta, navode morske raspuštene zabave mladih, opijanja, neobuzdane fešte, jurnjave motorima bez auspuha, vožnja vozilima iz kojih trešti glazba ali i životinjske scene seksa na javnim mjestima.
No, je li uistinu tako? Kakve primjere stariji i možemo reći iskusniji, daju mladima?
Imao sam prigodu vidjeti iskusne naše sugrađane koji vozilom dođu pred trgovinu, zakrče promet (nisu invalidi), a kad ih se upozori na takvo ponašanje uglavnom se grubo izderu: Ma što te briga! Ili, dođu sa skuterima iz kojih neopisivo zaudara neka mješavina goriva, ostave ga upaljenim i obavljaju nabavu!
Naravno, kako ima i slučajeva da vozač čeka suputnika u automobilu i za to vrijeme puši, baci opušak na javnu površinu, a uz to i pojede nešto i naravno isto učini s ambalažom.
Nažalost, nije niti usamljen slučaj da nakon ležanja na plaži ostavimo boce piva, plastičnu ambalažu, kutije cigareta i slično!
Od ovih nekoliko, možemo reći ljetnih primjera, možemo se prebaciti i na financije i financijsku disciplinu. Upravo ovih dana recimo možemo pročitati kako su mnogi imućni naši sugrađani u poznim godinama dobili u najam vrlo povoljno državne stanove ali niti ovu simbolična stanarinu nisu plaćali. Nadalje i najnovija eskapada sa obilježavanjem pogibije obitelji Ivezić i istovremeno antifašističkog ustanka dokaz je kako nismo niti nakon 77 godina u stanju reći bobu bob, a popu pop.
Proširivši takav obrazac ponašanja na korupciju, mito, otimanje i pljačkanje društvene imovine dobivamo potpunu sliku stanja u društvu za koju zasigurno nije kriva naša mladost.
Stoga, po tko zna koji puta treba ponoviti kako je prvo potrebno pogledati sebe i svoje ponašanje a tek onda kritizirati druge.
Pri tome, licemjerno zazivanje policije ili komunalnih redara koji bi trebali uvesti red među mladima u remećenju javnog reda i mira tijekom ljeta u gradovima, nije rješenje.
Učinkovito i dugoročno rješenje je jedino u promjeni vlastitog ponašanja i odnosa prema drugima i okolini. A to nije moguće ili bolje rečeno nije zadaća komunalnih i inih redara ili policije pa čak i odgojno obrazovnih institucija ili crkve.
Zadaća je to u prvom redu obitelji i obiteljskog odgoja koji nam u najvećoj mjeri nedostaje.
I to ne samo mladima, adolescentima, već u prvom redu odraslima koji bi upravo njima trebali biti primjer i uzor.