piše: Žarko Delač
Briga o zdravlju i zdravoj prehrani posljednjih je godina od modnog stila prerasla u široki pokret koji okuplja sve veći broj pristalica. Bilo da je riječ o trkačima ili jogerima, pristalicama raznoraznih dijeta i načina prehrane ili jednostavno pomnijeg odabira hrane koje uključuje čitanje deklaracija i nutritivnih svojstava.
Ovo posljednje predmet je rada i brojnih državnih institucija osobito onih koje se brinu o zaštiti potrošača. Ali isto tako i onih kojima je to poligon za prijevaru i laku zaradu. Osim što se neispravnim podacima kupce dovode u zabludu veći je problem narušavanje zdravlja konzumiranjem neispravne hrane.
U lancu od proizvođača do trgovca zanemaruje se ova činjenica i tako u konačnici jedemo meso prepuno aditiva, ribe živom, povrće umjetnim gnojivom, voće pesticidima… Izgleda kako je GMO proizvedena hrana postala najmanji problem. Postavlja se razumno pitanje je li prehrana razlog kraćeg životnog vijeka u odnosu na druge europske države kao i najveća smrtnost za vrijeme aktualne pandemije.
Jedan od razloga što se hranimo nekvalitetnom hranom ili kako mnogi kažu otpacima iz Europe, zasigurno je i cijena. Rijetki si mogu priuštiti organski i ekološki proizvedenu hranu koja je neusporedivo skuplja od namirnica koje najčešće kupujemo na akcijama. U tom jalovom poslu izbjegavanja propisa najveći su prekršitelji trgovci, osobito uvoznici koji neprestano jadikuju nad profitom i time se uklapaju u sliku otuđenog kapitalističkog društva u kojem je novac zamijenio ulogu Boga.
Kako bi se ovim beskrupuloznim našim sugrađanima koji nas truju bez trunke savjesti, stalo na kraj, postoje raznorazne inspekcije. Nažalost, materijalno i kadrovski potkapacitirane. Da to nije činjenica ne bi se med koji je za patvorinu prijavio savjesni građanin, slao na analizu u Njemačku. Pri tome je zgodno prisjetiti se kako smo u eri glavnog inspektora Branka Jordanića imali tzv. Kombi istine s uređajima koji su između ostalog analizirali uzorke na područjima nuklearne i pulsirajuće magnetske rezonancije, plinske kromatografije, refraktometrije….
Za one mlađe potrebno je prisjetiti kako je to bilo prije više od 20 godina. Od tada do danas bilo je i raznovrsnih organizacijskih eksperimenata s inspekcijom koju je SDP-ova vlada potpuno rascjepkala. Posljedice toga se osjećaju još i danas, tako da nije čudno da je veliku medijsku pozornost izazvao građanin koji je morao prilikom prijave lažnog proizvoda, uplatiti novčanu kauciju. Pozitivno je u tome što mu se uplaćeni novac ipak vraća ako se pokaže da je prijava opravdana!
Ova pravna i neodrživa nebuloza samo je još jedan dokaz kako je inspekcija nedjelotvorna i neefikasna. Stoga nije čudno da se prehrambeni proizvodi povlače iz trgovačkih lanaca kada im je već nemoguće ući u trag umjesto da se već na carini stopira daljnja distribucija.
Unatoč svemu, potrebno je i korisno čitati deklaracije i sastav hrane, a ono što možemo sami učiniti je, izbjegavati kalorične bombe poput gaziranih sokova, šećerne table, duboko smrznutog meso i sličnih štetnih namirnica.
U stvari, najbolje bi bilo promijeniti naše u svijetu dobro poznate prehrambene navike koje uključuju sarmu, odojak, velike količine kruha, šećera, soli, bijelog brašna…
Tako ćemo pridonijeti i zdravlju naše nacije koja je sve više starija i bolesnija.