U Novigradu je proljeće drugačije
piše: Igor Matijašić
Novigrad/ Početak travnja i službeno je označio početak još jedne Škole stvaralaštva u malenom istarskom gradiću Novigradu. Već dugi niz godina daroviti učenici okupljaju se na Novigradskom proljeću i pod budnom paskom kreativnih voditelja u nekoliko dana doslovno rade – čuda!
Tjedan novigradskih dana zauvijek pamte svi učenici i pristigli hospitanti jer se ne radi o uobičajenoj školi, već onakvoj kakvu bi poželjeli baš svi koji rade u odgojno-obrazovnim institucijama.
Radionice su, doduše, smještene u prostorima OŠ Rivarela, školske zgrade koja se ne razlikuje baš mnogo od ostalih škola u Hrvatskoj, no ono što Školu stvaralaštva razlikuje od svih ostalih jest činjenica da svi polaznici radosno kroče u njenu „utrobu“ i pritom se baš nikada i nimalo ne dosađuju. Štoviše, svi bi htjeli još! Vrijedi napomenuti i da je program koncipiran tako da učenici sudjeluju u radionicama ujutro i popodne – svakoga dana ukupno 6 sati po 60 minuta!
Kako je to moguće i kako se to uopće može postići?
Stvar je zapravo vrlo jednostavna. Na okupu su sve redom daroviti učenici koji, htjeli to priznati ili ne, u svom uobičajenom školovanju dobivaju tek mrvice budući da se naš sistem školovanja bazira na prosječnim učenicima. Koliko ste samo puta čuli – njoj/njemu to ide lagano, on/a će se snaći… U našim školama se (pre)više raspravlja o problematičnim učenicima, a nerijetko zaboravljamo kako baš daroviti itekako trebaju svoj „dio kolača“.
U Novigradu su definitivno „okrenuli ploču“ i posvetili se isključivo darovitim učenicima. Okupljen je kvalitetan tim ljudi, a među njima svakako treba spomenuti nekoliko imena – ravnateljica OŠ Rivarela Davorka Parmać brine o svim onim „kamenčićima“, tako često nevidljivim, a tako potrebnim da bi cjelokupni mozaik bio iznimno uspješan. Svi koji su barem jednom bili na Novigradskom proljeću morali su susresti i Miroslava Mićanovića, dobrog duha same Škole koji naprosto širi oko sebe zarazni optimizam. Novigradsko proljeće doslovno „žive“ (i svaku moguću pojedinost „pretresaju“ iz svih uglova) dugogodišnje prijateljice Maja Zrnčić i Mirela Barbaroša-Šikić. Svi učenici, bez obzira u kojoj radionici bili, barem jednom će susresti Theodora de Canziania, voditelja „totalno drugačijeg od drugih“. Treba naravno spomenuti i ostale voditelje koji su kreirali mnoga proljeća u Novigradu i stalno mu se vraćali (sve redom birana imena koja na vrlo pristupačan način prenose svoja iskustva i dodatno potiču kreativne ideje polaznika): Josip Krunić, Vlatko Majić, Srđan Nogić, Nora Krstulović, Jadranka Korda Krušlin, Mirjana Žužić, Damjan Vasiljević, Boris Roce, Doris Kovačić, Borislav Božić… (i još mnogo drugih)
Posebne redove zaslužuje zaštitni znak Škole stvaralaštva, osoba bez koje je svako Novigradsko proljeće naprosto nezamislivo. Josip Prudeus, a o njemu je riječ, obilježio je čitav niz „proljeća“. I svojim djelima, i svojom pisanom riječju, kao i samom pojavnošću. Jožu apsolutno svi poznaju i on je jednostavno nezamjenjiv! Dovoljno je samo poslušati spontani aplauz i vrisak djece kad se on negdje u Novigradu pojavi. A djecu se ne može prevariti. Joža je naprosto omiljen!
Triput sam bio na Novigradskom proljeću (dvaput u novinarskoj i jednom radijskoj radionici) i mogu reći samo ono što misle vjerojatno i svi koji su barem jednom bili tamo – rado bih išao opet!
Jer novigradske uspomene nikad ne mogu izblijedjeti – sudjelovanje u radionicama s prekrasnim mladim talentima, šetnja do grada krasnom šetnicom uz more, maestralni koncert polaznike Škole, završna svečanost u kojoj su svi gosti iznenađeni koliko se mnogo toga lijepog može napraviti u tako kratkom vremenu…
I zajedničke suze svih polaznika prilikom rastanka dok se na kraju pjeva himna Novigradskog proljeća (koju je, naravno, napisao Josip Prudeus):
Proljeće u Novigradu
u očima djece cvjeta,
novigradski cvijet do cvijeta
nek rascvjeta diljem svijeta.
Proljeće u Novigradu
u srcima djece lupa,
novigradski poziv svima,
biti uvijek svuda skupa.
Primavera, primavera,
Cittanova, Cittanova,
pjesma, radost, smijeh i sreća,
Novigrad je luka snova.
Pjesma, radost, smijeh i sreća,
Novigrad je luka snova,
primavera, primavera,
Cittanova, Cittanova.