Adolf Polegubić
odlaze jedan po jedan
u ovaj dan
budi opojni
zvuk pjesme
s Oliverovih usana
i titraj večeri
snažno boli
kao neizgovorena riječ
kao pogled
prema ognjištu
koliko se kapi u grlu skupilo
i gorko nestaju
poput vina
sa zemlje opore
poput grčevitih ruku
na plugu života
poput Tebe, ljubavi moja,
i tišine Tvoje