JESMO LI POBRKALI PRIORITETE

piše: Žarko Delač
Koliko puta smo pročitali kako čovjek ne zna cijeniti slobodu dok ju ne izgubi.

Ne samo pročitali, već velika većina nas i osjetila živeći u komunističkom sustavu gdje su zabrane okupljanja, pjevanja, različitog političkog mišljenja ili izlaganja bile uobičajene.

Isto se tako događa i sa zdravljem pa i najveći tajkuni shvaćaju, uglavnom kad se razbole, što je u konačnici najveća vrijednost.

U tom kontekstu događaju se oko nas neshvatljive stvari koje svakim danom sve više eskaliraju.

Riječ je o sustavnom ataku na naše zdravlje konzumiranjem hrane i pića koje nam se svakodnevno nudi u našim trgovinama i restoranima. Posljedice su da mnogi zdravstveni djelatnici izjavljuju kako su brojni stariji ljudi zdraviji od mlađih.

Genetski modificirani proizvodi, kemijski obrađeni, duboko zamrznuti, zaraženi bakterijama ili naprosto s istekom roka trajanja, zapakirani u privlačnoj ambalaži pune police naših trgovačkih kuća. Tu i tamo se sporadično povuče neki proizvod službeno iz prodaje i to uglavnom nakon što smo ga već pokupovali i konzumirali.

Sustavne brige i sinergije odgovornih za takvo stanje u našoj državi nema.

Za razliku od toga troše se sati i tone papira na zaključke i analize o istanbulskoj konvenciji, poreznoj reformi, naplati cestarina i slično.

Jedini efikasni pristup zaštite potrošača i kažnjavanje profitera bio je rad glavne inspekcije. I s tom svrhom nabavljen suvremeni istraživački kombi opremljen uređajima koji su mogli na licu mjesta detektirati patvorine, sastojke proizvoda, radijaciju…

Zbog toga danas nesmetano, iako je to manje više svima poznato, uvozimo vijetnamske somove koji se hrane fekalijama, strvinama i plastikom, kineske svinje koje se po popularnoj cijeni prodaju za 15 Kn po kilogramu, višegodišnje smrznutu govedinu iz Južne Amerike, nekvalitetno gorivo, plin slabije energetske vrijednosti.

Dodamo li tome i pohlepu ugostitelja koji patagonske lignje prodaju pod jadranske, sokove i mineralnu vodu iz plastike pretaču u staklene bočice, maslinovo ulje miješaju sa suncokretovim ili rinfuzno vino prodaju kao buteljiranu, dobijemo kompletnu sliku prevare na gastronomskom polju.

Matično ministarstvo zdravstva time se ne zabrinjava jer uglavnom je usmjereno na trgovinu i kompenzaciju s veledrogerijama koje nam prodaju višestruko skuplje lijekove nego u inozemstvu. Ili, na neke iznimne slučajeve poput aktualnog rada hitne službe.

Stoga nam jedino preostaje da se sami moramo više brinuti o vlastitom zdravlju.

Primjer građanskog otpora u Jastrebarskom protiv spalionice infektivnog otpada u gradu dokaz je tome kao se može nešto napraviti. Tako su i lokalni političari morali popustiti i promijeniti svoja mišljenja i odluke potkrijepljene plavim kuvertama.

No, po pitanju prehrane daleko je to lakše reći nego napraviti jer ipak ekonomski su razlozi ograničavajući faktor.

Pri tome, oni koji su se i obogatili na trovanju naroda s time nemaju problema jer kupuju najskuplju hranu strogo kontroliranog porijekla i energetskog sastava. Njima se mogu pridružiti i političari koji jedu iz zlatne žlice i nemaju stoga empatiju za narodne probleme.

Ipak, postoji i za sve nas rješenje, a jedan od najboljih lijekova je vlastiti uzgoj i domaća proizvodnja te izbacivanje iz prehrane brze hrane, ulja, različitih aditiva i boja.

Nažalost, o tome nas u školi malo podučavaju. Iako postoji hvalevrijedan projekt kvalitetne prehrane u vrtićima i pokušaji da se u školama zabrani prodaja gaziranih pića i nezdrave hrane, o tome se više ne govori.

U prvom planu je famozna stem revolucija i informatizacija kao da će nas ona izvući iz svih nevolja.

S druge strane, radnika nema više u Hrvatskoj ni za lijek ali i nadalje je glavna tema proces eksperimentalne faze obrazovne reforme.

Ne čini li vam se ovo dovoljno da se zamislite i upitate, jesmo li doista pobrkali prioritete?

Ili nam političari podmeću svoje, partikularne, koji nemaju veze s društvenim?