piše: Igor Matijašić
Sutra će se diljem naše zemlje obilježiti Svjetski dan učitelja.
U nekim školama neće biti održana nastava, neke će za svoje učitelje organizirati sportske susrete, izlete, radionice, predavanja, a neki učitelji će i toga dana biti sa svojim učenicima u razredu.
Neki se možda neće niti sjetiti uputiti čestitku učiteljima…
I to će biti normalno jer (kao što je već mnogo puta rečeno) postajemo društvo u kojem i nenormalne stvari postaju normalne…
Školu kojoj sam na čelu u mjesecu rujnu pohodili su gotovo svi hrvatski mediji s obzirom da smo u eksperimentalnom programu „Škola za život“. Šaroliko mnoštvo novinara željnih novih informacija. I nakon što sam sa svakim od njih završio razgovor, a kamere i mikrofoni su se ugasili, gotovo sam svima postavio slično pitanje – a vjerujete li vi da će sve ovo zaživjeti i je li to uistinu važno?
Uslijedilo je većinom slijeganje ramenima…
Je li, doista, obrazovanje u Hrvatskoj važno?
Ako je suditi po velikom postotku mladih obrazovanih ljudi koji su bez posla i koji gledaju kako čim prije pobjeći iz zemlje, izgleda da nije.
Ako je suditi po nekim rezultatima i pokazateljima čitalačke ili matematičke pismenosti na koje nitko ne reagira, izgleda da nije.
Ako je suditi prema globalnoj percepciji javnosti (ne lažimo se!), izgleda da nije.
Možda jest u nekim zemljama, no u našoj nije!
Učitelj u Hrvatskoj danas može doživjeti da ga učenik bez povoda udari.
Učitelj u Hrvatskoj danas može doživjeti da ga roditelj napadne i „počasti“ čitavim nizom psovki.
Učitelj u Hrvatskoj danas može doživjeti da mu netko od vladajućih lakonski kaže – prekvalificiraj se u drugo zanimanje.
Učitelj danas može doživjeti sve ono što je nekada bilo nezamislivo…
Moralna vertikala i autoritet (ono što je pravi učitelj oduvijek predstavljao) postaje sasvim iskrivljena – u dijelu javnosti učitelji su oni koji samo štajkaju, ne rade ništa i imaju tri mjeseca godišnjeg odmora.
Vratit ću se na početak i „prekvalificirati“ pitanje – jesu li, doista, učitelji u Hrvatskoj važni?
Svi koji ste došli do ove rečenice čitajući tekst priznajte sebi da odmahujete glavom…
A ne treba zaboraviti neprijepornu činjenicu – u nastavnom procesu koji pomaže da učenik usvoji nova znanja nisu najvažniji ni tableti ni laptopi ni pametne ploče ni sve silne novotarije, najbitniji je bio i ostao upravo učitelj!
A dok to ne osvijestimo svi zajedno, autobusi puni mladih obitelji i dalje će odlaziti u jednom pravcu. I možda spomenuti učitelji u budućnosti neće niti imati kome više prenositi svoja znanja.
Još uvijek nije prekasno, no pijesak u satu neumitno curi…
S optimističnom nadom da ćemo svi zajedno u vrlo bliskoj budućnosti „progledati“ i vratiti dignitet struci jer ona to zaslužuje – od srca svima čestitam Dan učitelja!