događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Igor Matijašić
Sutra će se diljem naše zemlje obilježiti Svjetski dan učitelja.
U nekim školama neće biti održana nastava, neke će za svoje učitelje organizirati sportske susrete, izlete, radionice, predavanja, a neki učitelji će i toga dana biti sa svojim učenicima u razredu.
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Svijet bi bez glazbe i pjesme bio uistinu tužno mjesto. S njom, i uz nju se raduje i žaluje, plače, smije i moli. Ili, riječima, svetog Augustina: Tko pjeva-dvostruko moli!
U Hrvatskoj katoličkoj misiji i udruženjima koja okupljaju berlinske Hrvate, djeluje više zborova, klapa, pjevačkih skupina. I u sve tri crkve gdje se nedjeljom održavaju misna slavlja na hrvatskom jeziku, djeluju mješoviti zborovi uz koje je molitva i misa…
piše: Marija Juračić
Danas ne razgovaramo o loncima i kuhinji. Jasno nam je tko nam lupa lončiće, a kuhinja je već odavno prerasla prostor našeg malog doma i postala nekako sveprisutna, globalna.
Pričamo u pola glasa o jednim opskurnim novinama čiji novinari nemaju drugog posla, nego kopati po mračnim stvarima. Po dnu nekakvog polusvijeta, koje onda još nazivaju elitnim.
„Zašto su te novine opskurne“, pita moja kći, a zet, koji svemu voli …
Hrvatski jezik kao čuvar hrvatskog identiteta temelj je za čvršće povezivanje iseljene i domovinske Hrvatske te poticaj za povratak
Iz priopćenja Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH
Zagreb/ U srijedu 3. listopada 2018., u prostorijama Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske potpisani su ugovori o stipendiranju učenja hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj za akademsku godinu 2018./2019. godini za 57 pripadnika hrvatskog naroda izvan Republike Hrvatske – polaznika (zimskog semestra) Tečaja hrvatskoga jezika Croaticum na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.…
Mirko Popović
Ustaje i bosa nastavlja hod kroz uvojke jutarnjeg plavila. Vrati se u krevet, izusti moje JA umjesto mene kojeg ne shvaća dok s pola duše i neodređenog pogleda u prvom danu rehabilitacije izlazi u svježe jutro. Netko te u parku čeka, naglasivši li Zluradi, ili potajno puca tkivo vjetra, kao da broji ljudske godine, suhe odbacujući grane. Sinoćnji film je u meni razbuktao ranjivost, paniku, strah, ali ne mogu, ne umijem poći za njom prostorom niz hladne ruke prosinca – stišano u meni zuje riječi, glas, koraci. Pješčani sat san i javu u meni je pomiješao. I uskomešao korake vremena.…