RODITELJI

Prohladno vrijeme
piše: Mladen Šimić

Lijepo svijetlo prelijevalo je nebom. Plava boja u više nijansi prelijevala se u ljubičastu i crvenu. Vjetar je puhao i urlao i bilo je jako hladno. Krešo je ležao u šatoru i od uzbuđenja nije mogao zaspati. Vrh nije mogao vidjeti ali je ipak bez obzira na surove uvjete odlučio se popeti na Mont Everest najviši vrh na svijetu. Znao je da je vrh ukrašen bijelim lepezama od snijega.
Bila je noć i Krešo je morao pridržavati šator da ga vjeter ne odnese. Pogledao je na sat i bilo je 11 sati uveče i odluči da odmah krene na vrh. Spakirao je šator i stvari, bio je sam, dodatni kisik nije imao, vjetar ga je bacao lijevo i desno.
Kretao se veoma pažljivo i polako, korak po korak. Bilo bi dobro da ima uz sebe još jednog iskusnog penjača ali bio je sam  i morao je uzdati se samo u sebe. Držao se riječi koje mu je rekao vodič iz naroda Šerpa:
-Moraš se pomoliti božici vjetrova. Ako nju umilostiviš onda će vjetar prestati a treba joj dati i poklone.
Krešo je kleknuo u snijeg i pomolio se božici vjetrova i poklonio joj je šaku bonbona i čokoladu.
-Božice prvo vam zahvaljujem što ste me dosada štitili i sačuvali a molim vas da to činite i ubuduće i da smanjite ovaj vjetar!
Božica je uslišila  molitvu i vjetar je prestao. Mrak je bio i Krešo se uspinjao polako, korak po korak koristeći baterijsku lampu. Na sat nije gledao ali je ubrzo počelo svanjivati pa je ugasio lampu i nastavio se penjati praveći kratke stanke da bi se odmorio. Sam sebe je osiguravao zabijajući klinove i  vežući se za svaki slučaj ako bi mu se noga omakla.
Koristio je i klinove i konopce ranijih penjača provjeravajući njihovu čvrstinu …imaš samo jedan život …govorio je sebi.
Izlazak sunca je bio jako lijep …pa ovo se ne može ničim platiti, samo zbog ovog je valjalo doći. Kada je došao do Južnog vrha  pogledao je u sat, bilo je pola osam. Iznenadio se kako je brzo došao do Južnog vrha. Ispred njega je bila završna piramida glavnog vrha koje je izgledala  zastrašujuće. Tu u zavjetrini sjede i napravi malo dulji odmor i krenu dalje naviše.
Strmina je bila velika i opasna ali je napredovao. Vrijeme je prolazilo, dan je bilo lijep bez vjetra. Strmina je počinjala biti blaža i Krešo je znao da je to znak da se približava vrhu. Odjednom je nastala zaravan i bio je na vrhu kod kineske piramide. Radost njegova je bila velika.
Bio je sam a pogled je na okolne vrhove bio fantastičan. Sjeo je i napravio nekoliko snimaka foto-aparatom. Pogledao je na sat i bilo je deset minuta do deset sati. Povratak je bio vremenski kraći ali opasniji. Zato on leže na vrh i udobno se ispruži i zatvori oči. Javi se glas očev da ne smije zaspati na vrhu i da to može da bude opasno. Krešo ispruži i ispravi ruke pored sebe ali rukavica na rukama nije bilo a ni snijega ispod. Bio je to samo njegov  krevet.
Eto i to je san pomisli  a tako je bilo uvjerljivo. Dobro je što se neću morati spuštati niz opasnu i klizavu strminu i Krešo se obradova zbog toga. Razbudi se sasvim i poče razmišljati kako bi Sigmund Frojd protumačio ovaj san. To je bio način psihoanalize a u tumačenju ljudske psihe za Frojda snovi su bili značajni.
Dječak je svoj san protumačio ovako:
-Ja želim odvojiti se od nervozne majke i nekim velikim djelom kao što je uspon na Mont Everest zadiviti majku i sve ostale i pokazati da i ja imam kvaliteta.
Krešina prva sjećanja na oca su bila  prijatna. Otac je kupio lijepi srebreni novi bicikl. Na gornju cijev tata je montirao dječije sjedalo. Tu bi stavljao sina i u slobodno vrijeme bi ga provozao. Krešin otac Domagoj je u to vrijeme radio kao prometnik vlakova a radno vrijeme je bilo 12 – 24 .
To znači 12 sati rada i 24 sata odmora. Tata bi poslije posla i sna stavio dječaka na bicikl i provozao bi ga. Prilikom vožnje tepao bi dječaku:
-Ti si moje pilence, moje prasence, moje janje, moje vuzle vuzlasto …i tako u tom stilu a dječaku je to prijalo jer je volio voziti se i znao je da ga tata voli.
Krešina prva sjećanja na majku Zrinku su bile plave oči, strog pogled i naborano namrgođeno čelo. On se plašio tog namrgođenog čela ali u majčinim očima bilo je brige pa malo nesigurnosti pa čak i stidljivosti. Majka je bila visoka plava i mršava žena. Ljudi govorili su govorili da je plavušica jer je bila jako mršava ali pored plavih očiju koje je imala kosa joj i nije bila plava već više svijetlo-smeđa.
Udala se mlada u svojoj devetnaestoj godini. Za djevojke i uopće sve žene u Jugoslaviji u vrijeme pred drugi svjetski rat, sam rat i poratno vrijeme je bilo vrijeme promjena i velikih lomova. Naglo se rušio stari patrijahalni poredak u odnosima između spolova a novo vrijeme je donosilo neizvjesnost.
Krešina majka je imala  loše mišljenje o muškarcima. Nije birala riječi kada je govorila o muškarcima. Njeni uobičajeni i svakodnevni izrazi su bili: grozan, jeziv, smrdljiv, peder, glupan, luđak, govnar i slično. S druge strane žene su bile po njenom mišljenju: lijepe, pametne, osjećajne, talentirane i slično.
Sebe nije kontrolirala kad govori o muškarcima pa je imala neprijatnosti sa nepoznatim muškarcima pa je svoje beskrajne monologe o muškarcima cijeli dan govorila samo mužu i sinovima. Domagoj ju je zamolio da svoje mišljenje o muškarcima govori samo kod kuće a nikako na ulici u vlaku i na tržnici. Otac je govorio da nema takta.
Majka je šila naravno samo ženama a šivenje jedne haljine je trajalo nekoliko mjeseci uz svakodnevne probe. Jedna po jedna žena su napuštale ovakvu krojačicu, pričale su  poslije da ih je ona  neprestano pipkala i milovala pri probama. Susjeda Dara se i požalila Krešinom tati da mu je supruga perverzna. Otac je prenio Darinu priču a  reakcija  majke je uvijek bila ista …Dara je kurva i želi da je Krešin otac povali. Po njenom mišljenju sve žene su bile kurve a muškarci kurvari. Jedini izuzetak na cijelom svijetu je bila ona koja je bila poštena, pametna, sposobna, osjećajnai dobra majka i domaćica.
Fizičke odnose između muškaraca i žena je nazivala upropaštavanje i jako je to osuđivala. Jovan je upropastio Nadu, Stjepan je upropastio Višnju, Josip je upropastio Veru …su bile svakodnevne dugotrajne tirade i monolozi, Krešin otac je nju upropastio ali tek poslije vjenčanja i to je bilo strašno, najstrašnija stvar koja joj se dogodila u životu.
Taj događaj nikada ne može zaboraviti iako se jako trudi da ga zaboravi. Neprestano je ponavljala da joj se taj strašan događaj i dandanas pojavljuje u snu i budi se sva u znoju i stravičnim kricima i pozivima u pomoć.  Majka nije zatvarala usta od buđenja do sna jer je stalno nešto govorila. Ako bi joj neko rekao da je alapača ili jezikača to je smatrala teškom uvredom.
Možda je  majka bila lezbijka ali to su bila vremena kada ona to nije smjela priznati ni sebi a kamoli drugome. Zrinkin svijet je bio svijet bez muškaraca i djece. Kada je bila posebno raspoložena onda je dopuštala bračnim parovima jedno dijete a ostala djeca su bila “naroljana” . Koristila je taj izraz a za naroljavanje djece bili su muškarci krivi a žene u tome nisu igrale nikakvu ulogu.
I Krešo je bio naroljan jer je bio drugo dijete a starija sestra je bila princeza jer je bila žensko. Domagoj je primjetio da po njenom ne bi čovječanstvo ni postojalo njen odgovor je bio: “Jeblo te čovječanstvo!” Ako bi otac rekao da bude tiše jer djeca slušaju njen odgovor je bio: „Jebla te djeca!” Zrinka je ponekad dopuštala da postoje i muškarci ali samo kao radna snaga kojima bi upravljale  žene.
Za rađanje jednog djeteta sve žene su trebale biti nagrađene Nobelovom nagradom i velikom sumom novca da budu mirne do smrti, da se dotjeruju i takmiče u tome međusobno. Rađanje jednog djeteta je herojsko djelo koje nije bilo dovoljno na cijeni od strane muškaraca.
Domagoj je nabavio knjigu o odgoju djece.
-Diko, ne možemo sve znati o vaspitavanju djece, dječijoj psihi! …govorio je supruzi.
-Evo to je za vaspitavanje djece najbolje! …smijala se Zrinka i pokazivala oklagiju.
-Diko, nemoj tako, dječija psiha je osjetljiva! …govorio je Domagoj a Zrinkin odgovor je bio:
-Jebla te psiha!
Uglavnom knjiga o odgoju djece je postala predmet ruganja Domagoju sve dok je jednog dana Zrinka nije upotrebila za potpalu vatre. A Domagoj je dobio posprdan nadimak Makarenko.

Nastavak slijedi!

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments