Anđelka Korčulanić
Od žutog lišća sve je;
naša tijela, kišobran nad nama,
mozaik sličica od sjenki ljeta
i put u maglu pod nogama.
K´o mrtve ptice vjetar obara s grana
i oči nam zatvara mokrim lišćem.
Hodamo naslijepo, s mislima u srpnju,
vlažan obraz uz tvoje rame stišćem.
Šušte riječi uvele u kolovozu,
spomen na rasuto vrijeme rujna.
Elegiju pišem, prigrli me jače,
u listopadu, dragi, bivam nujna.