Anđelka Korčulanić
U sanjivoj dolini Sunconošu čekam,
tijelo mi obuzima nestrpljenja plam.
Topot kopita čujem kako dohode bliže,
to vitez bez oklopa, Sunconoša stiže.
Na krilatu konju kroz oluju cvijeća
s bisagama o sedlu, a u njima sreća.
Konju o vratu sjajni praporci zvone
k´o jerihonske trube za tvrde bastione.
Zbog njih i zvijeri s puta mu se klone,
zbog njih sa samoćom prekidam spone.
Za konjem vihori rep od vilinske kose,
a moje oči od milja pune su kâpi rose.
Odlažem koplje i štit, neću ih trebati,
Sunconoši se hoću bez borbe predati.
—————————————————
iz zbirke NA VIHORU LJUBAVI