Anela Borčić
Sve misli koje sam nehotice sijala
bujale su na pregibima neznanih svjetova
i zatjecale me plodovima nespremnu
Znale su se pretvoriti u mutnu vodu
u slijepa raskršća i riječi pune kosti
Postajale tuđa praćka, juha presoljena
gušile me, izbijale dah, pekle
Sada dobro pazim koje ću i kako ću
Biram samo one dobre, samo one
najbolje
i sjeme ljubavi sijem pažljivo
Srcem biram kome ću ih takve dati
Od kojeg pretka mi onda
ipak trnu zubi ponekad?